Većina ljudi živi u uvjerenju da je riječ o staroj, izvornoj narodnoj pjesmi koja se vijekovima prenosi sa koljena na koljeno, kao i da joj je naziv upravo „Oj, Kosovo, Kosovo“. Međutim, obje ove informacije su netačne.
Pravi naziv i autor pjesme
Zvanični i originalni naziv ove numere glasi „Sa Kosova zora sviće“. Tvorac teksta, muzike i aranžmana je poznati beogradski kantautor i kompozitor Ljubomir Ljuba Manasijević.
Manasijević je decenijama posvećen očuvanju srpske duhovne i tradicionalne baštine. Iako je od mladosti svirao harmoniku, klavir i gitaru, te školovao glas na časovima solo pjevanja, najveću umjetničku inspiraciju oduvijek je pronalazio u poeziji Petra II Petrovića Njegoša, Jovana Dučića, Milan Rakića, kao i u djelima velikog Stevana Mokranjca.
Noć u Gračanici koja je promijenila sve
Pjesma nije nastala u studiju, niti po nečijoj narudžbi – rodila se iz dubokog emocionalnog naboja. Nastala je neposredno nakon Vidovdana 1989. godine, u vrijeme kada se obilježavalo velikih 600 godina od Kosovske bitke.
Dana 27. juna te godine, Ljuba Manasijević boravio je na Kosovu i Metohiji. Prisustvovao je izložbi čuvenog slikara Milića od Mačve, a potom se uputio u manastir Gračanicu, gdje se održavalo veličanstveno noćno bdenje. Te noći u manastiru su bile izložene mošti Svetog kneza Lazara, a svetu liturgiju služili su svi arhijereji Srpske pravoslavne crkve.
Duboko potresen prizorom, tišinom i duhovnom težinom trenutka, Manasijević je svoja snažna osjećanja pretočio u stihove i melodiju, direktno opisujući ono što je te noći vidio i doživio:
„Sa Kosova zora sviće, sviće novi dan, Gračanica sva u sjaju dočekuje Vidovdan...“
Prvi studijski snimak pjesme objavljen je početkom 1990. godine na Manasijevićevoj audio-kaseti simboličnog naziva „Vostani Serbije“.
Tokom decenija koje su uslijedile, pjesmu su izvodili brojni umjetnici i ansambli, među kojima su Ivana Žigon, Danica Crnogorčević, kao i Pavlina Radovanović uz pratnju benda Dejana Petrovića na Saboru trubača u Guči, čime je numera trajno utkana u kolektivno sjećanje i tradiciju.
Komentari (0)