Rodom su iz Kotor Varoši iz sela Maljeva. Vojin je radni vijek proveo u Hrvatskoj i Austriji, a onda se sa rođacima Blagojevićima skućio u Gradišci. Badnji dan i Božić priređuju i slave baš onako kako se slavi u Kotor Varoši.
Milosavi oko spravljanja posnih jela pomaže unuka Jelena.
„Specijalitet nam je pita gibanica. Razvlačimo je prvo oklagijom, pa potom prstima i pečemo. Nekada se to radilo na plati od šporeta, a sada u rerni. Za badnji dan i veče pripremamo i posni gnječeni grah, krompir salatu, ribu i raznovrsne kolače. Evo pravim posna jela za današnji ručak i večeru, a u glavi mi je jelo sutra za Božić“, rekla je Milosava Blagojević.
A za Božić prvo zamijesi česnicu, i to prije nego što svane. Vojin je zadužen za pečenicu, a tu su i ostala jela.
„Lomimo česnicu i tad jedni drugima čestitamo Božić i poželimo sve najljepše. Uvijek me najviše raduje kad neko od unučadi nađe novčić u česnici. A što se tiče djeda Vojina, njega poljubim kad lomimo česnicu, ništa prije“, rekla je u šali Milosava.
Jelena je sjajna studentica, treće godine na Fakultetu političkih nauka Univeziteta u Banja Luci. Kaže da su joj ocjene u indeksu visoke, prosjek je oko devet.
„Fakultet mi je primaran, ali dosta vremena posvećujem i folkloru i društvenom angažmanu. Ponosna sam što su me baka i majka naučile da pravim stara jela. Dajem riječ da će gibanica biti na mojoj trpezi i kad formiram svoju porodicu. To me podsjeća na djetinjstvo“, rekla je Jelena.
Glava kuće, Vojin, kaže da mu je danas posao da sjedi i sipa rakiju. Često i nazdravi.
Raduje se božićnim praznicima.
„Večeras ćemo se okupiti. Biće to prilika da jedni drugima poželimo sve najbolje. Doći će i sin Zoran sa porodicom. Zoran je prije 25 godina dok je igrao za Kozaru bio najbolji strijelac u Republici Srpskoj. Žao mi je što nije napravio veću karijeru, a mogao je, ali važno je da je živ i zdrav. Još samo da položi za pro licencu, svi kažu da je sjajan trener i da mlade fudbalere ima čemu podučiti. Takvi smo mi Blagojevići, ne volimo prosjek, uvijek smo u vrhu“, rekao je Vojin.
Rakija kod Blagojevića, kako kažu stari „govori šesnaest jezika“. A tek kad se popiju dvije.
Jedno je sigurno. Blagojevići su vjerni čuvari pravoslavnih običaja i tradicije, po čemu su veoma cijenjeni u svom naselju, pa i šire.
Komentari (0)