Na svetoj zemlji Lipara, manastiru koji u sebi nosi duhovnu snagu vijekova, u navečerje Preobraženja Gospodnjeg, mitropolit šumadijski Jovan zamonašio je iskušenicu Nevenku Janićijević, darujući joj ime Stefanida, u čast novokanonizovane Svete prepodobnomučenice Stefanide Bitoljske i Skadarske. Ova svetiteljka, za koju mnogi monasi i vjernici govore da je bila „najčudesnija Srpkinja“, postala je duhovni uzor nove monahinje, koja će svoj život posvetiti Bogu i Crkvi.
Manastir Svetog Georgija, poznatiji kao Lipar, skriven u selu Donja Sabanta, na starom beogradskom drumu, već vijekovima čuva svoju duhovnu i kulturnu baštinu. U porti ovog svetog zdanja nekada je postojala škola u kojoj je kao učitelj 1865. i 1866. godine službovao veliki srpski pesnik i slikar, Đura Jakšić, gdje je napisao čuvene pesme „Na Liparu“ i „Ponoć“.
Iako vreme prolazi, Lipar ostaje svetionik vjere i kulture, sada obogaćen novim monašenjem. Mitropolit Jovan, biranim riječima, obratio se monahinji Stefanidi, osvjetljujući joj put monaškog života:
- U monaštvu je važna poslušnost, molitvenost, revnost. Spasonosno je da revnuješ u monaškom pozivu, u poslušnosti, smirenju i ljubavi. Poslušnost nije poniženje. Traži ruku Spasitelja i On će te podići kad padneš. Moli se, raduj se! I kad istrpiš sve, raduj se jer ćeš dobiti nagradu od Boga. Ja ti želim i molim se Bogu da ovo što si večeras izjavila ispuniš. Gospod će ti dati blagodat koja će te krepiti, snažiti i podizati, jer monaška blagodat je sam Hristos. Ako imaš Hrista, bićeš ispunjena ljubavlju i prema onima koji te vole, ali i prema onima koji te mrze. Najveći stepen hrišćanske ljubavi je ljubav prema neprijateljima - kazao je vladika Jovan, prenosi Religija.rs
Ove riječi, ispunjene dubokom vjerom i mudrošću, postale su putokaz za novu monahinju koja je izabrala put potpune posvećenosti Bogu. Njeno novo ime, Stefanida, nosi u sebi snagu i svjetost svetiteljke čiji je život bio svedočanstvo hrabrosti i vere i koja će od sada biti njen nebeski zaštitnik i uzor.
BONUS VIDEO:
.png)
