DANAS SU SVETI EMILIJAN I JAKINT Važno je da izgovorite ovih 16 riječi i desiće se čudo u vašem životu

Priča o Emilijanu vraća nas u grad Dorostol u tadašnjoj Trakiji koja je bila dio Rimskog carstva. Emilijan je bio potajni hrišćanin i sluga tadašnjeg gradonačelnika baš u vrijeme kada je u grad stigao carski izaslanik sa ciljem da pobije sve lokalne hrišćane.

Kako u gradu nije našao ni jednog hrišćanina priredio je veliku gozbu prilikom koje je naredio da se paganskim idolima i dan i noć prinose žrtve. Već prve noći Emilijan je krenuo da po paganskim hramovima, ulicama i trgovima maljem lupa i razbija sve idole.

Kada je sutradan otkrio ovo carski namjesnik je bio bijesan. Uhvatili su nekakvog seljaka koga su optužili da je učinio ovo skrnavljenje idola. Emilijan nije želio da zbog njega strada nevin čovek te je sve priznao.

Carski izaslanik je naredio da Emilijana prvo išibaju, pa da ga nakon toga spale.

Sluge i narod uhvatiše Emilijana i odvedoše ga na obalu Dunava gde ga baciše na lomaču.

Međutim, iako je bio u središtu plamena, ovaj kao da ga je zaobilazio. I ne samo to. Plamen sa ognja poče da se širi okolo i da pali sve okupljene neznabošce. Neki su izgorkeli, neki zadobili grdne opekotine, a tek se nekolicina izvukla.

Oni među narodom koji su potajno bili hrišćani nisu zadobili nikakve opekotine iako je plamen stizao i do njih.

Emilijan je sve to vrokeme stajao u ognju okrenut licem na istok, ograđujući sebe krsnim znakom i blagosiljajući Boga. Pošto se pomoli koliko je hteo, on reče: Gospode Isuse Hriste, primi duh moj! - Rekavši to, on leže i usnu u Gospodu kada se oganj već gasio.

Niti tokelo, niti kosa njegova nisu bili opečeni od vatre.

Potajni hrišćani su potom sahranili njegovo tijelo, dok je njegov duh već bio pored Gospoda.

Jakint je bio sluga na dvoru cara Tajana i, poput Emilijana, potajni hrišćanin. Kada je jednom prilikom car Trajan sa svim dvoranima svečano prinosio žrtve idolima Jakint nije došao. Zbog ovoga je bio izveden pred carski sud.

Car ga je savetovao da se odrekne Hrista i prinese žrtve idolima. Ali Jakint to nikako nije želio da učini.

Zato je car naredio da ga muče, tuku, pljuju i da ga na kraju bace u tamnicu. Po carevoj naredbi nisu mu davali ništa za jelo osim žrtava koje su bile namijenjene paganskim božanstvima. Ali Jakint to nije htio da jede te je poslije osam dana preminuo u tamnici.

Nakon njegove smrti tamničari su vidjeli dva svijetla anđela u tamnici. Jedan je pokrivao tijelo mučenika svojom svijetlom odećom, a drugi je polagao divan vijenac na njegovu glavu.

Na današnji dan je važno izgovoriti molitvu ovom mučeniku za koju se vjeruje da donosi čudo:

Mučenik Tvoj Gospode, Jakint, u stradanju svome je primio nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobijedi, a razori i nemoćnu drskost demona: Njegovim molitvama spasi duše naše.