Srpska pravoslavna crkva danas obilježava Svetog Isakija Dalmatskog, koji je bio hrišćanski svetitelj, osnivač Dalmatskog manastira u Carigradu.

Za vrijeme vladavine cara Valensa bilo je veliko gonjenje Pravoslavlja od strane arijevaca, koje je i sam car pomagao. Kada je čuo za ovo gonjenje, Isakije, pustinjak sa Istoka, ostavio je pustinju i došao u Carigrad da hrabri pravoslavce i da izobličava jeretike.

U to vrijeme pošao je car Valens sa vojskom na sjever protiv Gota, koji su se od Dunava spuštali ka Trakiji. Isakije je izašao pred cara i rekao mu: „Care, otvori crkve pravovjernim, i Bog će blagosloviti put tvoj!“.

Sutradan je opet istrčao Isakije pred cara i opet mu ponovio opomenu. Treći dan istrčao je Isakije pred cara, uhvatio carevog konja za uzdu i molio cara, da da slobodu crkvi, i prijetio je caru kaznom Božjom, ako se usprotivi molbi njegovoj. Razjaren car naredio je da starca bace u neku jamu. Hrišćani veruju da su starca iz jame izvadila tri anđela.

Četvrti dan izašao je Isakije pred cara i prorekao mu groznu smrt, ako ne da slobodu pravoslavnim: „Govorim ti, care, odvešćeš vojsku na varvare, no nećeš odoljeti varvarima, pobjeći ćeš ispred njih, ali ćeš biti uhvaćen i živ sažežen“. I zaista su Varvari pobijedili grčku vojsku, a car je pobegao sa svojim savetnikom, arijancem, i sakrio se u jednu košaru. Varvari su saznavši gdje je car, opkolili košaru, i zapalili je. Tako je izgorio car Valens sa svojim savjetnikom. Potom se zacario car Teodosije Veliki, koji je čuo za Isakiju. Prizvao ga je car sebi i poklonio mu se.

Pošto je mir zavladao u Crkvi, i pošto su arijanci bili prognani, Isakije se hteo vratiti u svoju pustinju, ali je umoljen da ostane u Carigradu.

Pred smrt Isakije je odredio za igumana manastira Dalmata, svog učenika, po kome se ta porodica kasnije i nazvala Dalmatska. Isakije je preminuo oko 383. godine.

Na današnji dan rasuđivanje kaže: Riječ Božja je hrana za dušu. Ko čita reč Božju, taj daje duši svojoj hranu, silu i svjetlost. Ko god može, taj treba da čita riječ Božju u Svetome pismu, a ko to ne može, taj treba da sluša onoga što čita.

Vrlo je korisno čitati slovo Božje u samoći, i pročitati svu Bibliju s razumijevanjem.

Za jedno takvo upražnjenje, izvan drugih dobrih dela, Gospod daje čovjeu milost Svoju i ispunjava ga darom razumijevanja. Kada čovjek snabdije dušu svojim slovom Božjim, tada se ispunjava razumijevanjem šta je dobro a šta zlo.

BONUS VIDEO: