Njegovo preosveštenstvo vladika zahumsko-hercegovački i primorski episkop Dimitrije u obraćanju na akademiji istakao je da se Srbi iz Mostara danas sjećaju stradanja, rušenja i zla, te ukazao kako se i vraćaju, ponovo podižu hramove i obnavljaju svoje domove.
On je rekao da je na svima da se sjećaju svih postradalih i da se pokuša osmisliti novi početak, naglasivši da se, kada strada narod, stradaju i svetinje, a kada se obnavlja narod, obnavljaju se i svetinje.
Vladika je istakao da su bezumlju devedesetih svetinja nevini ljudi počeli da stradaju na najsvirepije i zvjerske načine i da se nijedan od naroda koji živi na ovim prostorima nije mogao nadati nikakvom dugoročnom dobru, o čemu se svjedočilo u poslijeratnim vremenima.
– Osim duševnih i tjelesnih rana koje svi nosimo, svi smo osjetili i kulturne i ekonomske posljedice prošloga rata koje još utiču na naš život. Kada se ljudi ubijaju zar može i bilo koja društvena vrijednost ostati neokrnjena – rekao je vladika Dimitrije i ukazao na važnost sjećanja na stradanje Srba u dolini Neretve.
Okupljenima je savjetovao da će obnavljajući čestitost, poštenje, savjest i ljudski obraz, ovome gradu pomoći da se u njemu obnovi etnička i vjerska trojičnost i kulturni obrazac suživota i poštovanja koji zapravo i čini ovaj grad onim što je bio i onim što treba da bude – mnogo više nego njegove materijalne građevine i arhitektura.
Boško Tomić, izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, podsjetio je da je iz Mostara i Sarajeva prognano oko 200.000 Srba, te istakao da pravda za Srbe sporo dolazi.
– Molim vas da prikažete i da su Srbi stradali. Pravda za srpske žrtve sporo dolazi i nadam se da će i to krenuti da se ozbiljnije radi sa Tužilaštvom, a koga ne stigne ova zemaljska pravda, stići će ga ona druga. To je sigurno – rekao je Tomić.
On dodaje da su Srbi spremni da zajedno idu u život i da uvažavaju sve. „Ako neko može da oprosti, neka to uradi. Ne treba da se mrzimo, ali moramo da se čuvamo i da čuvamo našu Republiku Srpsku“, rekao je Tomić.
Zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivojević rekao je da se prisjećaju najbolnijih i najtragičnijih trenutaka vezanih za Mostar i građane srpske nacionalnosti, kada su prije 30 godina u ovim danima ljudi protjerani, preostali su uglavnom završili u logorima, a srpska imovina je popaljena.
– Sve je to praćeno i uništavanjem srpskih bogomolja svega onoga što je bilo vezano za Srbe. Ta mržnja koja je ispoljena prije 30 godina nadmašila je ili je trebalo da završi ono što je započeto nekada davno u Drugom svjetskom ratu – rekao je Milivojević.
On je podsjetio da danas u Mostaru živi oko 4.500 Srba, a da ih je nekada bilo više od 30.000, da je imovina velikim dijelom još neobnovljena, a tek sada završavaju crve i manastire.
– Stanje i položaj srpske zajednice je težak, ali mi se i danas, prisjećajući se najtežih trenutaka, molimo za sve žrtve. Pamtimo da nam se ne bi slični događaji ponavljali. Iz tih događaja, nažalost, ništa nije naučeno jer se i danas uništavaju spomenici i kreiraju posebne istorije u kojima smo mi označeni kao loši momci – rekao je Milivojević.
On kaže da Srbi moraju da pamte, da se sjećaju i podsjećaju na srpske žrtve i traže pravdu.
„Poklanjamo se svakoj žrtvi iz svakog naroda, ali tražimo da se i naše žrtve priznaju i da uz nas budu drugi, kao što smo mi uz njih“, poručio je Milivojević.
Predsjednik Organizacija porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Nevesinje Aljonka Dželetović poručila je da je u Mostaru, u kome je i živjela do rata, prije ratnih sukoba bilo oko 30.000 Srba, a da ih danas ima oko 4.500, da potražuju 83 osobe srpske nacionalnosti sa tog područja.
– Poruka je da se nikada nikome ne ponovi ovo i da Mostar bez Srba nije Mostar. Ovo je grad različitih kultura i nacionalnosti i to se mora vratiti na ovo područja – rekla je Dželetovićeva.
Ona je istakla da Tužilaštvo BiH nije odradilo svoj dio posla, jer kako kaže, da je jače i bolje radilo, danas bi bilo mnogo optuženih u Mostaru. Iako je bilo 28 zatvora i 28 mjesta zatočenja, samo šest lica je do sada procesuirano.
– Pitam Tužilaštvo koliko još godina da prođe i ko će tražiti Srbe. Koliko još godina da prođe a da procesuiraju i otkriju ko je počinio zločin. Ko će svjedočiti, jer 30 godina je prošlo? – upitala je Dželetovićeva.
Ona je rekla da je njen slučaj osam godina pred Tužilaštvom, iako ima i video zapis i imena ljudi
Više desetina Srba iz Mostara i Nevesinja, te brojni gosti prisjetili su se progona Srba iz Mostara, ubijanja i paljenja srpske imovine i svetinja na Akademiji sjećanja na 30 godina od stradanja i egzodusa Srba Mostara i doline Neretve u Sabornoj crkvi Svete Trojice u Mostaru.
Prethodno je parastos u Staroj crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Bjelušinama služio vladika Dimitrije i sveštenici iz Mostara.
Jun 1992. ostaće trajno urezan u sjećanje srpskog naroda iz doline Neretve kada je u nekoliko junskih dana od Čapljine do Bradine protjerano više od 30.000 Srba, zapaljena i uništena većina imovine, a više stotina lica poginulo i nestalo.
Prilikom velike vojne akcije Hrvatske vojske, HVO-a i HOS-a, kojom je komandovao general Janko Bobetko, došlo je do egzodusa i velikog stradanja Srba u dolini Neretve.
