Govoreći o postavljanju spomenika knezu Lazaru u banjalučkom naselju Budžak, visokog oko osam metara, Čvoro je za Srnu rekao da se u arhitekturi ne polazi od toga da li se određeni spomenik dopada, već od prostornog konteksta u kojem treba da bude postavljen.

"Kružni tokovi su, prije svega, infrastrukturni saobraćajni prostori koji imaju svoju jasnu namjenu, horizontalnu i vertikalnu geometriju i uslove neophodne sagledljivosti", kaže Čvoro.

Prema njegovim riječima, postavljanje arhitektonskih elemenata u okviru kružnih tokova, posebno onih spomeničkog karaktera, mora biti uslovljeno saobraćajnom bezbjednošću, odnosom novih prostornih elemenata sa okolnom građenom sredinom i mogućnošću pješačkog pristupa.

On je istakao da osnovni kriterijum treba da bude kvalitet prostora, a ne samo vidljivost novog sadržaja, jer svaka vidljiva lokacija nije nužno i dobra lokacija.

“Za svaku vrstu intervencije u javnom prostoru neophodno je raspisivanje arhitektonsko-urbanističkog konkursa kako bi se dobilo više idejnih rješenja koja daju odgovor na uklapanje memorijalnih elemenata u urbanu matricu grada”, naveo je Čvoro.

Svaki element treba da ima svoje mjesto, razlog i prostorni kontekst

"Svaki pojedinačni element može biti zanimljiv, ali kada ih ima previše, oni prestaju da komuniciraju sa gradom i počinju da se međusobno nadmeću", rekao je Čvoro.

On je istakao da Banjaluka ne mora svaki kružni tok ili slobodni prostor da pretvara u “objekat”, već neke lokacije mogu biti prepoznatljive po kvalitetno uređenom zelenilu, drvoredu, pejzažu, suptilnoj skulpturi ili dobro riješenoj rasvjeti.

Čvoro je napomenuo da savremeni pristup javnom prostoru sve više naglašava pejzaž, zelenilo, biodiverzitet i kvalitet boravka, a ne samo vizuelni efekat.

"Grad ne smije da bude bez skulptura i spomenika. Naprotiv. Ali svaki takav element treba da ima svoje mjesto, razlog i prostorni kontekst", naglasio je Čvoro.

Urbani identitet Banjaluke i značaj arhitektonskih konkursa

Kada je riječ o urbanom identitetu Banjaluke, on je ocijenio da grad ima snažan potencijal, ali da se taj identitet ne bi trebalo da svede na jedan stil, materijal ili simbol.

"Naša specifičnost je upravo u prepoznatljivoj povezanosti prirodnog okruženja, Vrbasa, aleja, parkova, različitih istorijskih slojeva i relativno mirne sredine. Imamo potencijal da budemo prepoznatljivi kao zeleni grad u kojem su javni prostori kvalitetni, povezani i prilagođeni ljudskoj mjeri", istakao je Čvoro.

Zbog toga je, ukazao je Čvoro, neophodna jasna politika javnog prostora koja bi definisala principe uređenja, zelenila, rasvjete i odnosa prema spomenicima i drugim intervencijama.

On je posebno ukazao na značaj arhitektonskih konkursa, navodeći da bi prostor koji je značajniji za integritet grada trebalo da bude otvoreniji za arhitektonsku struku i javno mnjenje.

Dobar javni prostor nije onaj koji je samo dobro fotografisan i objavljen

Govoreći o uređenju gradskih prostora, Čvoro je istakao da je suštinsko pitanje javnih gradskih prostora njihova funkcionalnost.

"Dobar javni prostor nije onaj koji je samo dobro publikovan, kako bi mlađi rekli, fotografisan i objavljen, već onaj u kojem ljudi žele da borave i ostanu", rekao je Čvoro.

Kada je riječ o kružnim tokovima i saobraćajnicama, prvo se, kaže on, mora razmišljati o bezbjednosti i funkcionisanju saobraćaja.

Tamo gdje prostorne i saobraćajne mogućnosti to dozvoljavaju, prioritet bi trebalo da ima dendro fond, naročito visoko zelenilo koje obezbjeđuje hlad, zatim odgovarajuće pješačke površine, kvalitetna rasvjeta i pejzažno uređenje.

Zaokret u razmišljanju o razvoju grada

On kaže da i tu izuzetno važnu ulogu može imati arhitektonski konkurs koji treba prihvatiti kao institucionalni oblik da se od više stručnih timova dobiju različiti odgovori na složen urbani problem.

"Možemo, na primjer, dati konkursni zadatak za jedan kružni tok i tražiti da autori istovremeno riješe saobraćaj, pejzaž, zelenilo, vizuelni identitet, održavanje i eventualni umjetnički ili memorijalni element. Tek tada dobijamo cjelovito arhitektonsko-urbanističko rješenje", naveo je Čvoro.

On je ocijenio da bi to bio dobar put i za Banjaluku, ali i druge urbane sredine u Republici Srpskoj – da se postepeno sa odnosa “šta da postavimo na ovu lokaciju” pređe na načelo “kakav javni prostor želimo da dobijemo na ovoj lokaciji?”.

"A možda je upravo to najvažnija promjena u razmišljanju o gradu", rekao je Čvoro.