To su kritičari dočekali sa skepsom, imajući u vidu da je ta zemlja već pod pomorskom blokadom i na meti hiljada sankcija.

Iako administracija Donalda Trumpa nije saopštila šta planira, i dalje postoje poluge pritiska koje bi Bessentovo Ministarstvo finansija moglo da iskoristi. Glavni izazov je u tome što bi udar na preostale opcije mogao da se negativno odrazi i na američku ekonomiju.

"Ukoliko predsjednik ne odluči da pitanje iranske prijetnje stavi ispred svih drugih pitanja, a prije svega Kine, malo je vjerovatno da će bilo koja mjera koju preduzmu suštinski promijeniti računicu Irana", rekao je Chris Kennedy, analitičar Bloomberg Economicsa.

U nastavku je pregled nekoliko mogućih opcija. Lista nije konačna i ostaje nejasno koje će, ako ijednu od njih, administracija primijeniti. Zvaničnici bi mogli da kombinuju više ovih mjera ili da se odluče za potpuno drugačiji pristup.

Veze sa Kinom

Kina kupuje više od 90 odsto iranskog izvoza nafte. Uvođenje sankcija subjektima koji omogućavaju te kupovine direktno bi smanjilo prihode Teherana od nafte.

Vašington je već uveo sankcije nekim kineskim malim rafinerijama i kompanijama otkako su SAD krajem februara započele rat protiv Irana. Međutim, SAD su se za sada uzdržale od udara na velike kineske banke koje finansiraju tu trgovinu.

Rizik je u tome što bi udar na kineske kompanije ili finansijske institucije mogao dodatno da pogorša tenzije sa Pekingom uoči planiranog sastanka predsjednika Donalda Trumpa i kineskog lidera Xi Jinpinga. Postoji i ekonomski kompromis, jer bi smanjenje iranskog izvoza uklonilo jeftiniju sirovu naftu sa svjetskog tržišta i moglo da podigne već visoke cijene nafte.

Kina je u maju naložila domaćim kompanijama da se ne pridržavaju američkih sankcija protiv pet rafinerija, dok su se najveće kineske banke našle između direktive Pekinga i rizika da izgube pristup američkom finansijskom sistemu.

Mjenjačnice

Brojne mjenjačnice u zemljama poput Ujedinjenih Arapskih Emirata pomažu Iranu da novac prebaci u zemlju. Nakon što Iran proda naftu, i dalje su mu potrebne mjenjačnice i posrednici koji će primljene uplate, često u kineskim juanima, pretvoriti u valute koje Teheran može da koristi.

Ministarstvo finansija SAD već je pokazalo da ovu oblast vidi kao ranjivu tačku. U okviru Bessentove kampanje "Economic Fury" sankcionisalo je pojedine iranske mjenjačnice, optužujući ih da su pomogle u pranju milijardi dolara u stranoj valuti.

Takav potez mogao bi Iranu da oteža pristup velikom dijelu njegovih sredstava, ali je Iran godinama razvijao alternativne kanale za prebacivanje novca izvan formalnog finansijskog sistema. Zatvaranje pojedinačnih mjenjačnica vjerovatno bi samo preusmjerilo transakcije ka novim posrednicima, drugim valutama ili digitalnoj imovini, umjesto da ih potpuno zaustavi.

Iranski trgovinski partneri

SAD bi mogle da zaprijete sekundarnim sankcijama bilo kom subjektu koji posluje sa Iranom, čak i u ograničenom obimu, slično pristupu koji je Trump primijenio prema Sjevernoj Koreji 2017. godine.

To bi moglo da primora strane kompanije i banke da biraju između poslovanja sa Iranom i zadržavanja pristupa američkom finansijskom sistemu, čime bi Vašington proširio svoj uticaj daleko izvan subjekata direktno uključenih u trgovinu iranskom naftom.

Takav potez mogao bi da pojača pritisak na Rusiju i Kinu, ali i na kompanije i finansijske institucije u zemljama koje se graniče sa Iranom, uključujući američke partnere poput Turske, a koje imaju značajne trgovinske veze sa Teheranom.

Trump je već nagovijestio ovakav pristup, zaprijetivši carinama od 25 odsto zemljama koje posluju sa Iranom. Za sada tu prijetnju nije sproveo.

Imovina u inostranstvu

SAD bi mogle da odu dalje od zamrzavanja imovine iranske vlade i pokušaju da zaplijene imovinu koja se već nalazi pod američkom jurisdikcijom, oslanjajući se na potez koji je administracija Georgea W. Busha preduzela nakon invazije na Irak 2003. godine.

Međutim, obim iranske državne imovine koja se zaista nalazi u dometu SAD mogao bi biti ograničen. Njena zapljena bila bi i pravno i diplomatski mnogo složenija od pukog zamrzavanja.

Veliki dio iranske imovine u inostranstvu nalazi se u trećim zemljama, pa bi Vašingtonu bila potrebna saradnja stranih vlada kako bi je zaplijenio.

"Flota iz sjenke"

Iako je američka pomorska blokada smanjila saobraćaj prema iranskim lukama, SAD bi mogle da razmotre sveobuhvatniju akciju. Ona ne bi bila usmjerena samo na pojedinačne brodove, već i na kompanije, terminale i drugu infrastrukturu koja omogućava takve isporuke.

SAD su već uvele sankcije brodovima i pojedinim subjektima povezanim sa takozvanom "flotom iz sjenke", piše Bankar.me.