Profesor Saobraćajnog fakulteta u Doboju, Tihomir Đurić, podržao je ideju uvođenja savremenog tramvaja u Banjaluci, ističući za Aloonline da bi takav projekat značajno unaprijedio kvalitet javnog prevoza, smanjio zagađenje i doprinio većoj bezbjednosti saobraćaja.

Spoj autobusa i tramvaja

Komentarišući najave gradske administracije o nabavci vozila bez klasičnih šina, Đurić je naveo da je riječ o modernom spoju autobusa i tramvaja, koji koristi savremene senzore i autonomne sisteme upravljanja.

„To su nova vozila sa ugrađenim senzorima i posebnom trakom za kretanje. Njihovim uvođenjem štitimo naš grad od zagađenja i postepeno izbacujemo stare autobuse koji su veliki zagađivači“, rekao je Đurić. 

Prema njegovim riječima, veliki broj autobusa koji trenutno saobraćaju gradom stariji je od 30 godina, što dodatno utiče na kvalitet vazduha i životne sredine.

Profesor Đurić smatra da bi novi sistem prevoza imao i značajan turistički potencijal, posebno ukoliko bi povezivao Banjaluku sa okolnim gradovima poput Laktaša i Gradiške.

„Takav projekat bi unaprijedio turizam i povezao gradove u Republici Srpskoj. To ne bi bio samo javni prevoz, već i turistička atrakcija“, istakao je on. 

Govoreći o cijeni ovakvih vozila, koja se prema pojedinim procjenama kreće između dva i pet miliona maraka, Đurić smatra da ulaganje nije previsoko, ukoliko se uzmu u obzir zdravstvene i ekološke koristi.

„Danas je sve skupo, ali ljudski život nam je najjeftiniji. Treba više da mislimo o zdravlju ljudi i čistijoj sredini“, poručio je profesor. 

Prevoz budućnosti

Đurić vjeruje da bi projekat mogao dobiti podršku i institucija Republike Srpske, te da bi sličan model javnog prevoza u budućnosti mogli dobiti i drugi gradovi poput Prijedora, Doboja, Bijeljine, Trebinja i Istočnog Sarajeva. 

On smatra da Banjaluka već posjeduje osnovnu infrastrukturu za ovakav vid saobraćaja, posebno na pravcima prema Laktašima i Gradišci.

„Nisu potrebna velika ulaganja u infrastrukturu, jer već postoje saobraćajnice. Najveći troškovi bili bi izgradnja garaža i punionica za vozila“, rekao je on. 

Želje su jedno, Zakon drugo

Ipak, nije sve tako jednostavno. Pitanje da da li ovakvo prevozno sredstvo može biti uopšte registrovano kod nas.

Kada je riječ o zakonskim regulativama, profesor ističe da će biti potrebne izmjene propisa kako bi se ovakva vozila mogla formalno registrovati i koristiti u Bosni i Hercegovini.

„Takva odredba moraće da bude ugrađena u Zakon o bezbjednosti saobraćaja“, naglasio je Đukić i potvrdio da tramvaj bez šina, kao takav, ne postoji u našem Zakonu. 

Prema važećim propisima u Bosni i Hercegovini, trenutno ne postoji jasno definisana zakonska kategorija za „tramvaj bez šina“, odnosno vozila poput ERC3 sistema o kojem se govori u Banjaluci

U postojećem Zakonu o osnovama bezbjednosti saobraćaja BiH tramvaj se definiše kao vozilo koje se kreće po šinama, pa bi vozilo koje koristi senzore i posebne trake, ali nema fizičke šine, pravno predstavljalo problem za registraciju i kategorizaciju.

Preporuka za nadležne

Profesor Đurić procjenjuje da bi desetak ovakvih vozila moglo značajno rasteretiti gradske gužve i unaprijediti redovnost javnog prevoza.

„Stari autobusi se kvare i kasne, dok bi nova vozila redovno saobraćala. To bi motivisalo građane da manje koriste automobile, a više javni prevoz“, zaključio je Đurić. 

Linije Starčevica, Lauš, Paprikovac...

Zanimalo nas je i da li ovakvo prevozno sredstvo može da saobraća u sve dijelove grada, na šta je profesor Đukić potvrdno odgovorio.

"Napravljeno je tako da može da dođe i do Banj brda", kaže profesor.

Ko će da vozi?

Ono što je još jedan u nizu problema je i da  Banjaluka trenutno ne raspolaže ni kadrom, odnosno vozačima koji bi jednim ovakvim vozilom upravljali.

Profesor Đurić kaže da bi vozači autobusa morali da prođu određenu obuku.

Kad se sve sabere i oduzme, pored čarobnog tramvaja Stanivukoviću će biti potreban i čarobni štapić, kako bi ovo čudo tehnologije "zaplovilo" ulicama Banjaluke na jesen, kako je najavio.