Maloljetni počinioci krivičnih djela u Republici Srpskoj smještaju se u Odjeljenje maloljetničkog zatvora u okviru Kazneno-popravnog zavoda Istočno Sarajevo ili u Vaspitno-popravni dom u Banjaluci, koji je jedina takva ustanova u ovom entitetu.

Vaspitno-popravni dom ima ključnu ulogu u procesu rehabilitacije i resocijalizacije maloljetnika. Sa štićenicima svakodnevno radi tim stručnjaka, a fokus je na njihovom osposobljavanju za povratak u društvenu zajednicu.

Rad ustanove obuhvata vaspitno-korektivne mjere, medicinski i psihološki tretman, obrazovanje i profesionalno osposobljavanje, ali i različite kulturne, sportske i radno-tehničke aktivnosti koje doprinose razvoju odgovornosti i radnih navika.

Statistika pokazuje da je u posljednjih pet godina, tačnije od 1. januara 2022. godine do danas, kroz ovu ustanovu prošlo ukupno deset maloljetnika, što ukazuje na relativno mali broj korisnika, ali i specifičnost pristupa svakom pojedincu.

Prema najnovijim podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Republici Srpskoj su u 2024. godini riješene 88 prijava protiv maloljetnika, što je pad od 16,2 odsto u odnosu na godinu ranije. U svim slučajevima izrečene su vaspitne mjere, dok kazna maloljetničkog zatvora nije izrečena nijednom. Najčešća krivična djela bila su krađe i slična djela, kao i tuče i nasilje.

Upućivanje osuđenih i kažnjenih lica na izdržavanje kazne zatvora i maloljetnika na izdržavanje kazne maloljetničkog zatvora i izvršenje vaspitne mjere, vrši se prema polu, vrsti i dužini kazne zatvora, vrsti krivičnih djela, ranijoj osuđivanosti, mjestu prebivališta, odnosno boravišta osuđenog lica, vrsti vaspitne mjere te vrsti mjere bezbjednosti.

Stanje nije dobro

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Nebojša Macanović ranije je za Aloonline upozorio da ključni problem kod maloljetničke delikvencije nije u zakonima, već u njihovoj nedosljednoj primjeni i nedovoljno razvijenom sistemu u praksi.

„Imamo dobre zakone, imamo uređene zakonske okvire, ali problem je što se ti zakoni ne provode u potpunosti… sistem jednostavno nije kompletan“, kazao je Macanović.

On objašnjava da zakon predviđa više vaspitnih mjera, ali da u stvarnosti nedostaju institucije koje bi omogućile postepeno i pravovremeno reagovanje, posebno kada je riječ o blažim oblicima intervencije.

„Mi nemamo vaspitne centre. Umjesto toga, sistem preskače korake i ostaje nam samo najteža mjera", kazao je profesor. 

Zbog takvog pristupa, navodi, izostaje rana intervencija, pa se sa djecom koja pokazuju problematično ponašanje ne radi na vrijeme.

"Umjesto preventivnog i kontinuiranog rada, reaguje se tek kada problem postane ozbiljan, što značajno smanjuje mogućnost njegove uspješne korekcije", zaključuje Macanović.

Uprkos dobrim zakonskim rješenjima i sistemu koji postoji, kažnjavanje zatvorom ili popravnim domom, kako često ovakve ustanove nazivaju, nekako izostaje. Ono što je evidentno jeste porast maloljetničkog nasilja i krivičnih djela kod maloljetnika u posljednjih nekoliko godina, dok adekvatna invervencija sistema izostaje.