Iako je utorak na banjalučkoj pijaci tradicionalno mirniji od nedjelje, poljoprivredne apoteke jutros su bile neuobičajeno pune. Razlog nije samo sezona radova, već eho svjetskih dešavanja koji dopire do domaćih njiva. Ormuski moreuz, jedna od najvažnijih svjetskih arterija za transport nafte, plina, ali i sirovina za hemijsku industriju, postao je usko grlo koje diktira miran san poljoprivrednika u Republici Srpskoj.

Stručnjaci upozoravaju da bi duža blokada ili nestabilnost u ovom regionu dovela do globalnog deficita fosfata i prirodnog gasa, koji su ključni za proizvodnju azotnih gnojiva. To neminovno vodi ka scenariju drastičnog skoka cijena i "borbe" za svaku vreću, jer se sirovine od kojih se prave gnojiva prevoze upravo tim putevima.

"Trenutno gnojiva imamo dovoljno i cijene nismo dizali, ali narod je čuo za probleme i odmah se stvara pritisak. Što se gnojiva tiče, kupuju ga 'u rezervu' jer se boje da će cijena ispratiti tržište ako dođe do blokada. Dalje, najviše se sad kupuju sadnice voća koje se kreću od 5,50 KM, dok su egzotičnije vrste poput japanske jabuke 30 KM ili limuna 28 KM. Velika je potražnja i za vinovom lozom po 5 KM, te ružama koje su 4 KM. Kupuju se masovno i sjemenke povrća: paradajz, kupus, paprika... jer ljudi žele da osiguraju sopstvenu hranu", objasnila je prodavačica jedne poljoprivredne apoteke. 

Trenutno se najtraženiji tipovi đubriva kreću u sljedećim okvirima:

  • KAN (27% azota): Za vreću od 25 kg poljoprivrednici izdvajaju između 30 i 35 KM. Iako je ovo najčešće korišteno đubrivo za prihranu, kupci ga uzimaju u većim količinama bojeći se da bi u maju cijena mogla biti i za 5 KM viša po vreći.

  • UREA (46% azota): Kao najkoncentrisanije azotno đubrivo, Urea je najosjetljivija na cijenu gasa i transportne probleme u Ormuskom tjesnacu. Cijena vreće od 25 kg varira od 35 do 45 KM, a upravo je ovdje zabilježen najveći skok potražnje.

  • NPK (15:15:15): Nezaobilazna "petnaestka" za osnovno đubrenje drži cijenu od 38 do 48 KM po pakovanju od 25 kg, zavisno od proizvođača.

Na samoj pijaci, gdje se još uvijek može pazariti štagod za pola marke ili marku, prodavci priznaju da se opšta kriza i te kako osjeti. Ipak, potražnja za repromaterijalom ne jenjava jer zemlja ne može da čeka. Dok jedni vuku vreće vještačkog gnojiva, drugi se uzdaju u tradicionalne metode, svjesni da bi industrijsko đubrivo uskoro moglo postati luksuz.

"Čuo sam da će biti nestašice, pa reko' da uzmem bar par vreća dok je cijena stara. Teško je, svaka marka se triput okrene prije nego što se potroši, a narod ovdje muku muči sa visokim cijenama svega. Ako vještačko đubrivo još poskupi, moraćemo se više okretati stajskom đubrivu. Nije ono tako praktično kao ovo iz apoteke, ali zemlja se mora nahraniti ako mislimo išta brati na jesen. Ne možemo sjediti skrštenih ruku", kazao je kupac Marinko B. koji redovno posjećuje pijacu već 30 godina.

Svjetski potresi u domaćoj brazdi

Još jednom se potvrđuje da se svaka kriza na drugom kraju planete brzo prelije u naše novčanike.

Dok se Banjalučani bore sa svakodnevnim poskupljenjima osnovnih namirnica, nova neizvjesnost oko poljoprivrednog repromaterijala dodatno otežava ionako skupe proljetne radove. U svijetu gdje su lanci snabdijevanja krhki, nova poskupljenja će narodu pasti teže nego ikad, ostavljajući ih da balansiraju između skupih apoteka i povratka tradicionalnom, težačkom načinu obrade zemlje.