Ljubav prema selu, otadžbini i istoriji porodica Drndarević iz živopisnog sela Zlakusa kod Užica je spojila u jedno. Na taj način u jedno su spojili i ljubav i posao, jer se u njihovom etno-domaćinstvu u ovom selu nalazi prava riznica kulturno-istorijskog blaga. U nadaleko čuvenoj Terzića avliji u muzeju smjestila se bogata zbirka eksponata počevši od Rimskog carstva, preko vremena turske vladavine pa kneževine i kraljevine Srbije, sve do poslijednje Jugoslavije.


- Nešto što je najstarije u zbirci koju mi ovde imamo, svakako je kljova mamuta i u šali ja kažem da je mamut na ove prostore došao sam, ali i nismo daleko od istine. Kada smo sređivali naše etno domaćinstvo, imali smo građevinske radove i kada smo poručili kamion sa pijeskom, on je dotjerao materijal i kada je iskipao pijesak, iz njega je ispala kljova, a pijesak nam je stigao je iz rijeke Save što bi značilo da je on negdje boravio na obalama ove rijeke, kaže domaćin Saša Drndarević.

Pored svakako ovakvog zanimljivog eksoponata koji je sačuvan, Saša u svojoj zbirci ima dosta predmeta sačuvanih iz vremena Kraljevine Srbije. Pa je ovo domaćinstvo sa razlog se našlo na mapi ekskurzija srpskih đaka.

- Imamo veliki broj zaista starih i jako važnih knjiga. Jedna iz 1890. godine, gdje je neka vrsta stenograma, gdje se nalazi gdje je šta koji ministar pičao u to vrijeme, ali se na kraju knjige nalazi i planirani budžet Kraljevine, a meni je posebno zanimljvo to što sam našao na jednoj strani knjige gdje piše da "Mještani sela Zlakusa traže da se pooštre kazne za lopove" i prema mojim informacijama tada je dosta bilo hajduka koji su pljačkali ove krajeve nakon odlaska Turaka sa ovih prostora  i ova knjiga je prouzrokovana svim tim nedaćama - dodaje Drndarević.

Osim velikog broja đaka koji obilaze Terzića avliju, gosti stižu iz svih dijelova Evrope, ali i svijeta tako da su se sa srpskom kulturom ovdje u Zlakusi upoznali i Indonežani i Japanci.

Ono što privlači pažnju u ovom domaćinstvu jeste činjenica da je i ono samo jedan muzej na otvorenom, jer se tu mogu vidjeti autentične stare srpske građevine u kakvim su živjeli naši preci, a svako poljoprivredno domaćinstvo ih je nekad posjedovalo. Tu su mljekar, bunar ali i postavka stare srpske škole. Naime prva škola koja je ovdje otvorena bila je upravo u ovom domaćinstvu, pred Drugi svetski rat 1939. godine. Kuću u kojoj su se mališani u to teško vrijeme učili osnovama znanja Drndarevići su pretvorili u svojevrsan muzej koji sjeća na vremena u kom je pismenost bila veliki luksuz.

Tu se vidi da kao i svaka škola u to vrijeme, i ova u Zlakusi bila je oskudna, ali želja za znanjem bila je jača od hladne užičke zime i svih drugih nedaća. Za prvu školu na imanju Terzića vezana je i tragična priča, koja je donekle i odredila njenu sudbinu, piše RINA.




- Poslije bitke na Gradini, Nijemci dolaze i  provaljuju u sobu učitelja u kojoj je on boravio prije odlaska u partizane i u njoj nalaze tada zabranjenu, komunističku literaturu. Zbog tih knjiga odvode iz domaćinstva Gvozdena i njegovog sinovca Milisava Terzića, mladića od 18 godina, strijeljaju ih i vješaju na ulasku u selo gdje se i danas nalazi spomen park pod nazivom „Vešala“. Gvozden je bio veliki borac i u ratovima je proveo sedam godina, cijelu Albaniju je prešao pješke, a onda je sudbina htjela da život izgubi u svom rodnom selu“, izjavio je Saša.

BONUS VIDEO: