Posebnu pažnju naučnika privukao je bijeli patuljak oznake WD J1330+6435, za koji su ustanovili da bi, posmatran iz odgovarajuće blizine, ljudskom oku izgledao zeleno.

Riječ je o prvom poznatom primjeru zvijezde za koju naučni modeli pokazuju takvu boju.

Rezultati istraživanja objavljeni su u naučnom časopisu RAS Techniques and Instruments, a pokazali su da izgled zvijezda ne zavisi isključivo od njihove temperature, već i od hemijskog sastava njihovih atmosfera.

Kako zvijezde dobijaju svoju boju?

Kod većine zvijezda boja je usko povezana sa temperaturom njihove površine.

Hladnije zvijezde uglavnom izgledaju crvenkasto ili narandžasto, dok one sa višim temperaturama imaju bijelu ili plavičastu svjetlost.

Međutim, nova studija pokazala je da kod bijelih patuljaka situacija može biti znatno složenija.

Bijeli patuljci predstavljaju izuzetno guste ostatke zvijezda koje su završile glavne faze svog životnog ciklusa.

Iako se nazivaju bijelim, neki od njih mogu imati potpuno neočekivane nijanse.

Istraživanje je predvodio astronom Mark Holands sa Univerziteta u Vorviku.

Prema njegovim riječima, većina zvijezda ponaša se poput gotovo savršenih toplotnih zračećih tijela, zbog čega njihovu boju prvenstveno određuje temperatura.

Ipak, u atmosferama pojedinih bijelih patuljaka dešavaju se procesi koji značajno mijenjaju svjetlost koju emituju.

Zelena zvijezda iznenadila naučnike

Najveće iznenađenje predstavlja bijeli patuljak WD J1330+6435, udaljen približno 280 svjetlosnih godina od Zemlje, u sazviježđu Zmaj.

Njegova površinska temperatura iznosi približno 4.000 stepeni Celzijusa.

Za neobičnu zelenkastu boju zaslužan je specifičan hemijski sastav njegove atmosfere.

Tokom vremena ova zvijezda je privukla stjenoviti materijal iz ostataka svog planetarnog sistema, čime je njena atmosfera obogaćena elementima poput natrijuma, kalcijuma i litijuma.

Zbog izuzetno velike gustine atmosfere, natrijum apsorbuje širok raspon žute, narandžaste i crvene svjetlosti.

Kao rezultat toga, preostala svjetlost poprima zelenkastu nijansu, sličnu boji poznatoj kao šartrez zelena.

Važno je naglasiti da se ova boja ne može neposredno uočiti sa Zemlje golim okom. Naučnici su je utvrdili analizom svjetlosnog spektra i modelovanjem načina na koji bi ljudsko oko vidjelo zvijezdu iz velike blizine.

Postoje i roze, ljubičaste i žute zvijezde

Zeleni bijeli patuljak nije jedino neobično otkriće.

Istraživači su ustanovili da hemijski elementi u atmosferama ovih zvjezdanih ostataka mogu proizvesti širok spektar boja.

Bijeli patuljci sa povećanim prisustvom ugljenika mogu imati roze ili ljubičaste nijanse.

Kod nekih drugih, materijal preostao iz nekadašnjih planetarnih sistema može dovesti do žućkaste boje.

Postoje i primjeri sa plavičastim ili cijan nijansama, koje nastaju usljed specifičnih osobina njihovih atmosfera.

Ovi rezultati pokazuju da bijeli patuljci nisu tako jednolični kako se ranije pretpostavljalo.

Ispitali 151 zvijezdu u blizini Zemlje

Naučnici su analizirali i uzorak od 151 bijelog patuljka koji se nalazi na udaljenosti do približno 65 svjetlosnih godina od Zemlje.

Kod pet zvijezda utvrđene su neuobičajene boje.

Dvije su imale žućkastu, a tri ružičastu nijansu.

Preostalih 146 uglavnom je pokazivalo boje karakteristične za uobičajeno toplotno zračenje.

Na osnovu tih rezultata istraživači procjenjuju da bi približno jedan od 30 bijelih patuljaka mogao imati neobičnu boju.

Ipak, velika većina i dalje bi izgledala bijelo, što znači da naziv ovih zvjezdanih ostataka ostaje uglavnom opravdan.

Šta ovo otkriće znači za astronomiju?

Istraživanje pokazuje da analiza boje bijelih patuljaka može pružiti dodatne informacije o njihovom hemijskom sastavu i materijalu koji su tokom vremena privukli iz okoline.

To je posebno važno jer ostaci nekadašnjih planetarnih sistema mogu završiti u atmosferama ovih zvijezda.

Proučavanjem takvih tragova astronomi mogu dobiti uvid u sastav nekadašnjih planeta i drugih nebeskih tijela.