Telefon vam radi savršeno na ulici, a onda signal nestane čim uđete u lift, podzemnu garažu ili tunel. Istovremeno, kućni Wi-Fi bez problema prolazi kroz zidove i omogućava vam da koristite internet u drugoj sobi. Ipak, sigurno ste primijetili i suprotan slučaj: telefon ponekad sasvim normalno radi u liftu ili tunelu.
Kako je to moguće? Odgovor se krije u radio-talasima, frekvencijama, materijalima kroz koje signal prolazi i infrastrukturi koja ga emituje.
Zid nije neprobojan
Radio-talasi ne prestaju da postoje kada naiđu na zid. Dio njihove energije prolazi kroz prepreku, dio se odbija, a dio apsorbuje, zbog čega signal postaje slabiji. Koliki će gubitak biti zavisi od materijala, debljine zida, frekvencije i udaljenosti između uređaja i izvora signala.
Gipsani i drveni zidovi uglavnom predstavljaju manju prepreku, dok armirani beton može znatno više da oslabi vezu, posebno zbog metalne armature unutar konstrukcije. Zbog toga dva stana iste površine mogu imati potpuno različit Wi-Fi domet. U jednom ruter može bez problema da pokrije cijeli stan, dok u drugom signal već kroz jedan ili dva zida postane veoma slab.
Lift je metalna kutija, ali...
Kada uđete u lift, metalna kabina reflektuje veliki dio elektromagnetnih talasa i značajno otežava komunikaciju telefona sa baznom stanicom. Ipak, lift nije savršeno zatvoren metalni prostor.
Vrata, spojevi, otvori, kablovi i konstrukcija omogućavaju da dio radio-talasa ipak prodre unutra. Ako se lift u tom trenutku nalazi na strani zgrade koja je bliža baznoj stanici, ako su vrata otvorena ili ako je signal spolja veoma jak, telefon može sasvim normalno da radi.
Zbog toga se može dogoditi da u jednom liftu imate pun signal, a u drugom, samo nekoliko metara dalje, telefon potpuno izgubi mrežu. Na rezultat utiču i položaj lifta u zgradi, njegova konstrukcija, sprat na kojem se nalazi i frekvencija koju telefon u tom trenutku koristi.
Isto važi i za tunele
Ni tunel nije automatski zona bez signala. Ako je tunel kratak i nalazi se blizu bazne stanice, radio-talasi mogu pronaći put kroz njegov ulaz i unutrašnjost.
Još važnije, moderni tuneli mogu imati posebne antene i sisteme koji dovode mobilni signal duž cijele trase. Zato u nekim tunelima možete bez problema telefonirati i koristiti internet, dok u drugim mreža nestane nekoliko sekundi nakon ulaska.
U dugim tunelima mobilni signal se često distribuira pomoću posebne infrastrukture, pa telefon zapravo ne komunicira direktno s udaljenom baznom stanicom iznad zemlje, već sa sistemom antena postavljenim unutar tunela. Zbog toga je moguće da signal imate čak i duboko ispod zemlje.
Zašto onda Wi-Fi prolazi kroz zid?
Najvažnija razlika je u udaljenosti. Kada koristite kućni Wi-Fi, ruter se obično nalazi nekoliko metara od vas, pa signal čak i nakon prolaska kroz jedan ili više zidova može biti dovoljno jak za stabilnu vezu.
Kod mobilne mreže telefon mora da komunicira s baznom stanicom koja može biti mnogo dalje. Zato isti zid koji Wi-Fi relativno lako savlada može predstavljati ozbiljan problem za mobilni signal.
Dodatno, Wi-Fi koristi različite frekvencijske opsege. 2,4 GHz uglavnom ima bolji domet i bolje prolazi kroz prepreke nego 5 GHz, dok 5 GHz može ponuditi veće brzine kada ste bliže ruteru. Noviji Wi-Fi sistemi koriste i 6 GHz, koji donosi dodatni kapacitet i veoma visoke brzine, ali je zbog više frekvencije još osjetljiviji na prepreke.
Beton, metal i podzemlje najveći su neprijatelji
Nije slučajno što telefon često izgubi signal upravo u garaži, tunelu ili podrumu. Armirani beton apsorbuje i slabi radio-talase, metal ih velikim dijelom reflektuje, a nekoliko metara zemlje i betona između telefona i spoljne antene može napraviti ogromnu razliku.
Međutim, čak i kada nema posebne infrastrukture, signal ponekad može da stigne do telefona kroz otvor tunela, ventilacione otvore ili druge dijelove konstrukcije. Radio-talasi se mogu odbijati od površina i širiti putevima koji nisu intuitivni, pa telefon nekad „uhvati“ signal i na mjestu gdje biste očekivali da ga nema.
Ako je bazna stanica dovoljno blizu ili je signal dovoljno jak, nekoliko metara betona neće nužno potpuno prekinuti vezu.
Zato se može dogoditi da uđete u isti lift deset puta i devet puta izgubite signal, a deseti put normalno razgovarate. Signal nije prekidač koji je ili uključen ili isključen. Njegova jačina stalno varira u zavisnosti od položaja telefona, bazne stanice, frekvencije, prepreka i refleksija.
Ako je problem Wi-Fi u stanu, prvo treba promijeniti položaj rutera, a ne odmah kupovati jači uređaj. Ruter je najbolje postaviti što centralnije i otvorenije, a kod velikih stanova s debelim zidovima može pomoći mesh sistem ili dodatna pristupna tačka, piše Kurir.
Kod mobilnog signala mogućnosti su drugačije jer telefon zavisi od spoljne infrastrukture, ali i tu položaj može napraviti iznenađujuću razliku.
Zato telefon nekada radi u liftu, a nekada ne; nekada imate internet u tunelu, a nekada mreža nestane čim prođete nekoliko metara. Nije u pitanju greška u logici, već priroda radio-talasa: signal stalno traži put kroz prostor, odbija se, slabi i pojačava, a ponekad pronađe put tamo gdje ga uopšte ne očekujemo.
Komentari (0)