Priča o brodolomcima i ljudima koji prežive na pustom ostrvu uglavnom pripada svijetu romana i filmova. Međutim, sudbina Huane Marije bila je stvarna. Ova žena provela je gotovo dvije decenije potpuno sama na ostrvu San Nikolas, bez ikakvog kontakta sa spoljnim svijetom. Kada su je konačno pronašli, dogodilo se nešto još tragičnije – njen maternji jezik više nije govorio nijedan drugi čovjek.

Njena priča smatra se jednom od najneobičnijih i najtužnijih u istoriji Sjeverne Amerike.

O Huani Mariji ne zna se mnogo. Rođena je početkom 19. vijeka i pripadala je plemenu Nikolenjo, starosjediocima ostrva San Nikolas, jednog od Kanalskih ostrva uz obalu Kalifornije.

Žena i 32 muškarca na pustom ostrvu

Njena mladost obilježena je strašnim događajem. Lovci na morske vidre sa Aljaske, koji su tada dolazili iz ruske Amerike u potragu za krznom, izvršili su krvavi napad na stanovnike ostrva. Tvrdili su da se svete zbog ubistva jednog člana svoje posade, ali je osveta prerasla u masakr. Muškarci su ubijeni, a žene zlostavljane, dok je gotovo čitavo pleme nestalo.

Nekoliko godina kasnije, na ostrvu je ostalo svega dvadesetak preživjelih. Franjevci iz misije Santa Barbara poslali su brod kako bi ih prebacili na kopno, jer život na ostrvu više nije bio moguć.

Ostala je sama sa sinom

Iz nepoznatog razloga Huana Marija nije napustila ostrvo. Postoji više verzija – prema jednoj, njen mali sin nije uspio da se ukrca na brod, pa je skočila u more kako bi ostala uz njega. Drugi vjeruju da jednostavno nije željela da napusti dom svojih predaka.

Istoričari ni danas ne mogu sa sigurnošću da utvrde šta se zaista dogodilo.

Majka i sin ostali su sami na ostrvu gotovo 18 godina. U to vrijeme nije bilo načina da stupe u kontakt sa spoljnim svijetom, a nekoliko ekspedicija koje su pokušale da ih pronađu vraćalo se bez uspjeha.

Tragedija koja ju je ostavila potpuno samu

Savremeni istraživači smatraju da je njen sin, kada je odrastao, jednog dana isplovio na more i da je stradao u napadu ajkule ili kita ubice.

Poslije njegove smrti Huana Marija ostala je potpuno sama, gotovo 100 kilometara udaljena od najbližeg naselja.

Godinama je uspijevala da preživi zahvaljujući nevjerovatnoj snalažljivosti. Lovila je ribu, skupljala školjke, hranila se morskim plodovima i salom foka.

Napravila je kuću od kitovih kostiju i trske, sama je šila odjeću od ptičjeg perja, izrađivala korpe, posude za vodu, igle i alat koristeći komad starog noža.

Poslije 18 godina pronašli su "divlju ženu"

Tek 1853. godine ekspedicija je uspjela da pronađe Huanu Mariju živu.

Amerikanci su je tada prozvali "Divlja žena sa ostrva San Nikolas". Njena vještina izrade alata i svakodnevnih predmeta zadivila je sve koji su je upoznali. Posebno su ih fascinirale posude za vodu koje je pravila od morske trave, ojačane prirodnim materijalima pronađenim na ostrvu.

Izradila je čak i ribarsku mrežu od životinjskih tetiva, potpuno jednaku onima koje su koristili ribari na kopnu.

Niko više nije razumio njen jezik

Iako je konačno bila među ljudima, Huana Marija nikada nije uspjela da ispriča svoju priču.

Bila je druželjubiva i pokušavala je da razgovara sa svima, ali niko nije razumio njen jezik. Do tada su svi pripadnici njenog naroda umrli, a sa njima je nestao i njihov govor.

Lingvisti su kasnije zaključili da je njen jezik pripadao uto-astečkoj jezičkoj porodici, ali nije pronađena nijedna osoba koja bi mogla da ga razumije. Njena ispovijest zauvijek je ostala izgubljena.

Bila je srećna među ljudima, ali nije dugo živjela

Huana Marija nastanila se u Santa Barbari i ubrzo je krštena. Ljudi koji su je upoznali govorili su da je bila vedra, često je pjevala, igrala i rado prihvatala društvo. Oduševljavale su je nove stvari koje je prvi put vidjela u životu, a posebno ju je iznenadio konj i čovjek koji ga jaše.

Voljela je školjke, kafu i alkoholna pića, a poklone koje je dobijala često je poklanjala drugima, jer za nju nisu imali posebnu vrijednost. Nažalost, samo sedam nedjelja nakon dolaska na kopno oboljela je od dizenterije i preminula.

Priča koja je inspirisala književnost

Sudbina Huane Marije inspirisala je brojne istoričare i pisce, a najpoznatije djelo nastalo po njenoj priči je roman "Ostrvo plavih delfina". I danas se smatra simbolom ljudske izdržljivosti, ali i podsjetnikom koliko lako mogu da nestanu čitavi narodi, njihovi jezici i kulture.