„I danas se hvataju za dugme kada me vide. Iako ne nosim čađavu uniformu, niti smotanu sajlu sa četkom preko ramena, a nemam ni garave ruke. Prepoznaju me i raduju mi se. A radujem se i ja naravno. I onda, kada je radost obostrana uspjeh je zagarantovan“, kaže Ilija Grbić, dimnjačar koji radi u okviru Profesionalne vatrogasno-spasilačke jedinice Gradiška.
Osim što pročisti i očisti dimnjak, dimnjačar Ilija obavezno podijeli i savjet i preporuke domaćinima, a posebno domaćicama.
„Obično im savjetujem da ne lože sirova drva, ona gorenjem najviše prljaju dimnjak. Nailazio sam na slučajeve gdje domaćice u peć ubace i plastičnu ambalažu, posebno prazne boce od ulja. E to stvara nesagledive probleme i daleko veću štetu od koristi. Ako je dimnjak neomalterisan on nije ni dobar ni bezbjedan, a pogotovo nije dobro uz dimnjak na tavanu držati drvene i druge lako zapaljive predmete“, rekao je Ilija.
Ovaj uvijek nasmijani dimnjačar se ne penje na krovove i zato mu ne smetaju tropske vrućine. Uglavnom dimnjake čisti odozdo, iznutra, od najnižeg otvora. Specijalnim alatom, a koristi i usisivač i plastične vrećice, tako da iza sebe ne ostavlja garave tragove.
„Čuo sam razne priče da su nekada dimnjačari ostavljali za sobom garež, pa čak i otiske garavih prstiju. Tehnologija je uznapredovala, tako da danas možemo sve raditi u bijelim mantilima. Šalu na stranu, ali čist dimnjak eliminiše česte uzroke požara, a poznato je da ih je bilo i sa katastrofalnim posljedicama. Iako je sezona čišćenja dimnjaka jesen i proljeće, po završetku sezone grijanja, nije na odmet ni ljetno čišćenje“, rekao je Grbić.
Koliko je ova djelatnost važna, pogotovo sa preventivnog aspekta govori i statistika. Nekada su požari na dimnjacima činili oko 12 procenata godišnjih požara u Gradišci, a nakon uvođenja dimnjačarske aktivnosti taj procenat je niži od 4,5 odsto.
Komentari (0)