Tajna Gerasimovog ljetopisa: Kako je Miloš Obilić zaista ubio sultana Murata?

Miloš Obilić, opjevan u mnogim epskim pjesmama, postao je značajna ličnost istorije uzdignut na nivo najplemenitijeg narodnog heroja srednjovjekovnog srpskog folklora. Njegov podvig postao je sastavni dio „kosovskog zavjeta“ – srpskih legendi o Kosovskom boju.

Legendarni srpski vitez iz srednjeg vijeka, po predanju, bio je u službi vladara Srbije Lazara Hrebeljanovića u vrijeme nadiranja Turaka Osmanlija na Balkan 1389. godine.

Legende kažu da je tokom Kosovskog boja, gdje su Srbi branili svoju nezavisnost, Miloš Obilić došao do sultana Murata I i ubio ga, nakon čega su ga sultanovi stražari ubili. Uz mučeništvo kneza Lazara i navodnu izdaju Vuka Brankovića, Milošev podvig postao je sastavni dio srpske tradicije oko Kosovske bitke. U 19. vijeku, Miloš je postao poštovan kao svetac u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Ko je bio Miloš Obilić?

Postao je, pored Kraljevića Marka, najslavniji srpski epski junak, iako se istorijski sa sigurnošću skoro ništa ne zna.

"O Milošu Obiliću najrealniju sliku pruža kontroverzni Gerasimov ljetopis. Po njemu, Miloš Obilić je bio rodom iz Obilova kod Tjentišta, ispod Peštera (između Novog Pazara i Sjenice). U ratu između kneza Lazar i Nikole Altomanovića njegov grad je uništen i da je on utočište potražio kod Marka Mrnjavčevića u Prilepu", rekao je književnik Aleksandar Tešić za Dnevno.rs.

Spis se čuvao u Hilandaru

Gerasimov ljetopis je djelo brata Vuka Brankovića, monaha Gerasima. O spisu se ne zna ništa sa sigurnošću jer danas ne postoji nijedan zvaničan prepis.

Original se čuvao u manastiru Hilandar iz koga ga je jedan monah iz familije Vasojevića prenio kod porodice Femić u Femić Kršu, u Crnoj Gori gdje je slučajno izgorio 1943. godine. O ovom dokumentu se danas zna samo iz onoga što je Milić od Mačve zapisao 1989. da bi sačuo od zaborava usmeno predanje koje je postojalo u porodici Femić.

Identičan opis života Miloša Obilića

Međutim, jedan drugi istorijski izvor, „Kraljevstvo Slavena” Mavra Orbinija iz 16. vijeka identično opisuje život Miloša Obilića što ukazuje da bi se „Gerasimov ljetopis” mogao smatrati autentičnim izvorom.

Nezvanično, Gerasimov ljetopis je sadržao mnogo toga što se ne poklapa sa današnjom, „zvaničnom” srpskom istorijom, a da je to slučaj i sa pričom o Milošu Obiliću.

Marko Kraljević je u vrijeme kada je Miloš boravio kod njega već bio sultanov vazal. Prilikom odlaska na poklonjenje u Jedrene, poveo je i Miloša Obilića sa sobom koji je svojom pojavom i snagom oduševio sultana Murata koji ga je tamo zadržao.

Kako je ubio sultana Murata?

Prema nekim indicijama iz Gerasimovog ljetopisa i naših narodnih predanja i epskih pjesama, proističe da je Miloš bio zatočenik, vitez koji se borio za slavu.

Tako je Miloš Obilić kod Murata u službi ostao, prema Gerasimovom ljetopisu, sedam godina! Ako je ovo tačno, Miloš je i te kako poznavao turski način ratovanja, sve njihove slabosti i snage.

"Miloš se u Srbiju vratio nešto prije bitke na Toplici, kada se posebno istakao komandujući vojskom kneza Lazara. Pobijediodio je upravo jer je dobro poznavao Turke i njihov način ratovanja. Nakon toga, po predanju, knez Lazar mu je dao titulu vojvode i na upravu Braničevo gdje i danas postoji mnogo toponima sa njegovim imenom. Međutim, tu je vladao samo 2-3 godine, pa i nije stigao da ostavi neki materijalni trag", objašnjava Tešić za "Dnevno" i osvrće se na Kosovsku bitku:

"Po Gerasimovom ljetopisu, upravo je zbog toga što je bio sedam godina u službi kod njih, Miloš i mogao da prođe pored Turaka i da priđe dovoljno blizu Muratu da bi ga ubio. Potvrdu tome nalazimo i kod pomenutog Mavra Orbinija koji u svom djelu kaže da je Miloš došao „u tabor Turaka kod kojih je bio na velikoj cijeni. Stoga je smjesta bio uveden pod šator turskog cara, koji se jako obradovao njegovom dolasku”. Kako bi drugačije, prije ili za vrijeme bitke, neko uspio da priđe sultanu? Sultan nikada nije bio u prvom redu vojnika, nego u svom utvrđenom logoru – bivaku, ograđenim rovovima, kopljima i stražom", naglašava za "Dnevno" Aleksandar Tešić.

O tome kako su Turci vodili bitke najbolje je opisao Konstantin Mihailović u djelu „Janičarove uspomene ili turska hronika”.

Iako je Mihailović pisao skoro vijek nakon Kosovskog boja, za Osmanlije je poznato da su bili okorijeli tradicionalisti i da se njihov kako državni tako i vojni sistem nije mijenjao vjekovima.

"Ovakvom utvrđenom taboru moglo se prići samo sa posebnom dozvolom, beratom, koju je Miloš Obilić imao jer se, po priči iz Gerasimovog ljetopisa, Murat nadao da će se Miloš vratiti njemu u službu. Ovo je Miloš iskoristio da bi mu prišao i ubio ga", priča Aleksandar Tešić malo poznatu verziju o tome kako su se događaji na Kosovu polju zapravo odigrali.

Sve ostale priče – da je Murat ubijen na prevaru poslije bitke, da je Miloš sam uspio da ubije 12.000 Turaka kao što kaže epska pjesma, ili da je sa 12 vojvoda uspio da se probije do sultana, smatra Tešić, malo su vjerovatne jer bi turski izvori to naveli, a nijedan ne spominje takav scenario.