Njena životna priča povezuje srednjovjekovnu Srbiju, ugarske plemićke krugove i ruski carski dvor, pokazujući koliko su dinastičke veze u to vrijeme ukrštale puteve različitih evropskih naroda.

Porodica Jakšić - ugledna vlastelinska loza

Ana Jakšić poticala je iz porodice Jakšić, jedne od najznačajnijih srpskih plemićkih porodica 15. i 16. vijeka. Poslije pada Srpske despotovine pod osmansku vlast, mnoge srpske plemićke porodice bile su primorane da napuste svoje posjede i pronađu utočište u susjednim zemljama.

Jakšići su se istakli u službi ugarskih vladara, gdje su stekli veliki ugled i značajne posjede. Njihovi potomci učestvovali su u ključnim političkim i vojnim događajima tog vremena, a porodične veze povezale su ih i sa drugim evropskim plemićkim kućama.

Put do ruske carske porodice

Ana Jakšić (kćerka Stefana Jakšića) udala se za kneza Vasilija Lavoviča Glinskog, pripadnika ugledne rusinsko-litvanske plemićke porodice. Njihova kćerka Jelena Glinska kasnije je postala supruga velikog kneza Vasilija III, vladara Moskovske države.

Iz tog braka rođen je Ivan IV Vasiljevič, koji je 1547. godine postao prvi ruski vladar koji je ponio titulu cara. U istoriji je ostao zapamćen kao Ivan Grozni zbog svoje snažne, autoritarne vladavine, ali i surovih metoda kojima je učvršćivao vlast.

Tako je Ana Jakšić postala baka jednog od najznačajnijih i najkontroverznijih vladara u istoriji Rusije.

Srpski korijeni moćnog cara

Veza Ivana Groznog sa srpskim porijeklom često se navodi kao primjer širokih kulturnih i dinastičkih veza koje su postojale između pravoslavnih naroda u srednjem vijeku.

Iako Ivan Grozni nije bio srpski vladar niti je njegova država bila politički povezana sa Srbijom na direktan način, njegovo porijeklo preko majčine linije nesumnjivo vodi do srpske plemićke porodice Jakšić. Ova činjenica je posebno zanimljiva jer pokazuje kako su se, kroz brakove plemstva, krvne veze širile daleko izvan granica jedne zemlje.

Veliki zaštitnik Hilandara

Upravo zbog svijesti o svom srpskom porijeklu, Ivan Grozni je njegovao posebne veze sa srpskim narodom, a naročito sa manastirom Hilandar na Svetoj Gori.

Kada su hilandarski monasi 1550. godine stigli u Moskvu tražeći pomoć, car ih je primio sa najvećim poštovanjem. Zbog uspomene na svoju baku Anu, postao je jedan od najvećih darodavaca ovog srpskog manastira. Poklonio im je bogate darove i dodijelio im metoh (imanje) u samom centru Moskve, čime je dugoročno osigurao njihov opstanak u teškim vremenima.

Nasljeđe Ane Jakšić

Danas se Ana Jakšić pamti kao istorijska ličnost koja spaja srpsku srednjovjekovnu vlastelu sa moćnom ruskom carskom tradicijom. Njena priča predstavlja dio šire slike o migracijama srpskog plemstva nakon pada srednjovjekovne države i njihovom velikom uticaju u zemljama u kojima su pronašli novi dom.

Njeno ime s ponosom je ostalo zabilježeno ne samo u srpskoj istoriji, već i u porodičnom stablu jednog od najmoćnijih vladara svijeta.

(Ona.rs)