Zamislite gradić u srcu alpskih visoravni, sa hotelima iz doba Franca Jozefa naslaganim jedan na drugi kao na nekoj staroj razglednici, a kroz sred svega toga, doslovno kroz sam centar, ruši se vodopad visok 341 metar. 

Grad se nalazi u Salzburškoj pokrajini, u dolini Gaštajn, na oko 1.000 metara nadmorske visine, usred nacionalnog parka Visoki Tauer,  najvećeg i najstarijeg u Austriji. Voda koja puni taj vodopad dolazi od otapanja glečera i probija se kroz stijenu godinama prije nego što stigne u dolinu.

Termalna voda stara 3.000 godina i priča o jelenu

Ono zbog čega je Bad Gaštajn uopšte postao poznat nije vodopad, nego ono što izvire ispod njega. U gradu i okolini postoji čak 17 termalnih izvora, iz kojih svaki dan iscuri oko pet miliona litara mineralne vode na temperaturi od 44 do 47 stepeni. Ta voda je, kažu, bogata radonom, blago radioaktivnim plemenitim gasom za koji lokalno stanovništvo tvrdi da liječi reumu i respiratorne tegobe.

Postoji i lokalna legenda o otkriću izvora. Dva lovca su navodno pronašla ranjenog jelena koji se okupao u toplom izvoru i potpuno ozdravio, pa su po tom uzoru i sami počeli da se liječe vodom. Bilo kako bilo, prvi pisani trag o medicinskoj upotrebi vode datira još iz 14. vijeka, a do srednjeg vijeka kure su već trajale i po šest nedjelja.

Za one koji žele nešto neobičnije od klasične banje, tu je Gasteiner Heilstollen, tunel dug 2,5 kilometra unutar planine Radhausberg, slučajno otkriven tokom rudarskih radova četrdesetih godina prošlog vijeka. Unutra vas čeka kombinacija radona, temperature od 37 do 41 stepen i vlažnosti do 100 odsto. Ovo nije spa, nego medicinski tretman, ide se malim vozom duboko u planinu, leži se sat vremena na ležaljkama uz stalni medicinski nadzor, a austrijsko i njemačko zdravstveno osiguranje priznaju tretman kao terapiju za reumu i kožne bolesti.

Carevi dolazili u banju i krojili istoriju 

Ono što Bad Gaštajn čini posebno zanimljivim za nekoga ko je učio srednjoevropsku istoriju u školi jeste da se baš ovdje, 14. avgusta 1865. godine, dogodila Gaštainska konvencija, sporazum kojim su Austrija i Pruska podijelile upravu nad Šlezvigom i Holštajnom. Oto fon Bizmark je taj sporazum iskoristio kao uvod u rat protiv Austrije godinu dana kasnije, rat koji je konačno riješio pitanje ko će voditi ujedinjenje Njemačke. Drugim riječima, jedan od ključnih koraka ka stvaranju moderne Njemačke potpisan je u malom alpskom gradiću dok su se učesnici, vjerovatno, istovremeno liječili od reume.

Bad Gaštajn je u 19. vijeku dobio nadimak "banja diplomata", a gostinska knjiga čita se kao ko je ko evropske aristokratije: car Franc Jozef i carica Elizabeta, poznatija kao Sisi, dolazili su redovno, kao i Bizmark, kompozitor Franc Šubert (koji je ovdje komponovao dio svoje Devete simfonije), filozof Šopenhauer, pisac Grilparcer, a kasnije i Sigmund Frojd, Tomas Man i Štefan Cvajg. Tokom tridesetih godina prošlog vijeka grad su posjećivali i jevrejski emigranti iz nacističke Njemačke, kojima je Bad Gaštajn bio jedno od rijetkih mjesta gdje su se mogli sresti sa starim poznanicima iz "stare domovine".

Bad Gaštajn

Hoteli koji propadaju usred grada

Ono što turisti s Balkana odmah upadne u oči jeste kontrast, pored uređenih spa-hotela stoje ogromne, napuštene zgrade iz doba monarhije, sa razbijenim prozorima i olupanom fasadom, ali i dalje veličanstvene. Najpoznatiji primjer je Grand Hotel Straubinger nekada najveći hotel u gradu sa oko 200 soba, zatvoren 1999. godine i od tada prazan, uprkos tome što ga je 2017. otkupila pokrajina Salzburg sa planom obnove.

Slična sudbina zadesila je i Grand Hotel de l'Europe, sagrađen između 1906. i 1909. za jermenskog vlasnika koji je uvozio građevinski materijal vozom preko alpskih prevoja. Danas je dio zgrade pretvoren u apartmane i kockarnicu, dio stoji prazan, a posjetioci na internetu opisuju atmosferu kao "duhovsku", prazni spratovi, mirisi vlage i osjećaj da ste zakoračili u napušteni dvorac. Upravo ta ruševna ljepota privukla je posljednjih godina i umjetnike, filmske ekipe i organizatore alternativnih muzičkih festivala, koji su ove hodnike pretvorili u pozornicu umjesto da ih sruše.

Šta ima za jelo i piće

Za nekoga ko dolazi s Balkana, gastronomija u Salzburškoj pokrajini djeluje istovremeno poznato i strano. Poznato zato što Austrijanci, baš kao i mi, vole pun tanjir, gulaš sa knedlom od hljeba, kobasicama i kiselim krastavcem ovdje je sasvim uobičajena porcija, jednako sita kao neki balkanski ručak. Tu su i klasici poput bečke šnicle, svinjske koljenice ili planinske varijante sirnih njoklica poznatih kao Kasnocken.

Pivo je, naravno, dio priče, i tu dolazi jedna zanimljivost koju rijetko ko zna. Pivara Stiegl iz obližnjeg Salzburga, čije se pivo toči po čitavoj regiji uključujući i dolinu Gaštajn, prvi put se pominje davne 1492. godine , iste godine kada je Kolumbo krenuo na svoje prvo putovanje preko Atlantika. Danas je to najveća privatna pivara u Austriji, još uvijek u vlasništvu iste porodice (Kiener) već više od jednog vijeka, a lokalna legenda kaže da je i Mocart bio njen ljubitelj. Za razliku od balkanskog piva koje se najčešće pije uz roštilj, ovdje se pivo tradicionalno servira uz izdašne obroke u pivnicama sa velikim baštama, gdje gosti mogu sjediti satima.

Ko danas dolazi u Bad Gaštajn

Nakon "zlatnog doba" krajem 19. i početkom 20. vijeka, Bad Gaštajn je decenijama pomalo utihnuo, bogata evropska elita se preselila na moderna skijališta poput Sen Morica, a Gaštajn je postao tiša, opuštenija destinacija. Danas grad, sa svega oko 4.000 stanovnika, iz godine u godinu ponovo privlači pažnju, i to iz dva pravca.

Zimi je riječ o skijašima, Bad Gaštajn je dio velikog skijaškog sistema Ski Amade, sa preko 200 kilometara staza svih nivoa težine, dok napredniji skijaši biraju strme padine Sportgaštajna, a lokalci, kažu, radije biraju manje poznati Graukogel. Ljeti dolaze planinari, biciklisti i sve više ljudi koji traže wellness i "digital detox", jogu na platformi iznad grada, uz zvuk vodopada, ili opuštanje u termama Felsentherme, otvorenim 1968. i uklesanim direktno u stijenu.

U posljednjih desetak godina gradu se vratio i jedan sloj publike koji tamo nekada nije dolazio umjetnici, arhitekte i ljubitelji urbane fotografije, privučeni upravo onim propalim hotelima i pričom o gradu koji je "svijet zaboravio", kako ga opisuju pojedini strani mediji. Sve to Bad Gaštajn čini rijetkim primjerom mjesta gdje se istorija, medicina, arhitektura i banalna činjenica da neko samo želi popiti dobro pivo poslije skijanja sve prepliću na jednom mjestu.