Zašto su se Tito i Brežnjev ljubili u usta? Neobičan običaj iz SSSR-a koji je šokirao svijet

U Rusiji i širem Sovjetskom Savezu, ljubljenje nije bilo samo znak naklonosti ili ljubavi, već i važan društveni običaj i oblik pozdravljanja. Još od carskih vremena, ali naročito tokom sovjetske ere, postojala je tradicija poljubaca među kolegama, gostima i saradnicima kao izraz poštovanja i prijateljstva. 

Ljubljenje je u određenim prilikama predstavljalo „simpatiju“ prema osobi, bilo da se radilo o muškarcu ili ženi. Iako danas može zvučati neobično, u Sovjetskom Savezu je bilo normalno da muškarci u određenim situacijama razmenjuju poljupce – posebno u specijalnim prilikama, nakon velikih pobjeda, ratnih uspeha ili državnih ceremonija.

U vojnim jedinicama, pilotima i oficirima se ova praksa činila potpuno normalnom – kao simbol poštovanja i zajedničkog truda.

Sovjetski lideri i njihova poznata „toplina“

Lideri SSSR-a bili su poznati po tome što su poljupci bili sastavni dio njihovog javnog nastupa. Josif Staljin, često prikazivan hladnim i nemilosrdnim, u pojedinim prilikama pokazivao je nježnost prema pilotima i herojima Drugog svjetskog rata, priljubljivao ih u obraz ili čak u usta kao priznanje za hrabrost. Nikita Hruščov, pak, nije skrivao oduševljenje i naklonost prema astronautima, a posebno prema Juriju Gagarinu, prvom čovjeku u svemiru, koga je u javnosti pozdravljao toplim zagrljajem i poljupcem.

Međutim, niko nije bio toliko poznat po svojoj navici ljubljenja kao Leonid Brežnjev. Brežnjev, generalni sekretar Komunističke partije od 1964. do 1982. godine, stekao je međunarodnu reputaciju zbog svojih dugih, „sočnih“ poljubaca u obraz, a ponekad i u usta. 

Njegov način ljubljenja bio je toliko upečatljiv da je postao predmet brojnih šala i karikatura. Poznati „trojni Brežnjev“ postao je kultni izraz: poljubac u lijevi obraz, poljubac u desni obraz i treći poljubac – usne na usne.

Reakcije drugih svjetskih lidera

I dok su neki državnici prihvatali sovjetski običaj sa osmijehom, drugi su ga smatrali neprijatnim i tražili načine da ga izbjegnu. Kubanski lider Fidel Kastro našao je originalno rešenje: kada je sletio u Moskvu, izašao je iz aviona sa cigaretom u ustima, čime je praktično onemogućio Brežnjevu da pokaže „toplu dobrodošlicu“.

Slično je postupio i rumunski lider Nikolaj Čaušesku, koji je navodno patio od bakteriofobije. Iako detalji nisu poznati, Čaušesku je uspijevao da izbjegne poljubac bez da uvrijedi Brežnjeva, što je možda bilo i zbog posebnog statusa Rumunije u Istočnom bloku.

Titov i Brežnjevov legendarni poljubac

Jedan od najsnažnijih i najduže prepričavanih poljubaca bio je onaj između Josipa Broza Tita i Leonida Brežnjeva. Prema pričama iz diplomatskih krugova, poljubac je bio toliko intenzivan da je Titu čak prokrvarila usna. Ovaj događaj postao je simbol te složene diplomatije i posebnog odnosa između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza.

Međutim, poljubac koji je najviše obilježio svjetsku kulturu i istoriju ostao je onaj između Brežnjeva i Eriha Honeckera, lidera Istočne Njemačke, 1979. godine.

Ovaj poljubac je kasnije postao ikona zahvaljujući umjetniku Dmitriju Vrubelu, koji ga je naslikao na Berlinskom zidu sa natpisom: „Bože, pomozi mi da preživim ovu smrtonosnu ljubav!“. Slika je postala simbol hladnoratovskog apsurda, pokazavši koliko politički gestovi mogu biti i intimni i groteskni istovremeno.

S druge strane, neki lideri nisu imali ništa protiv ovakvog izraza naklonosti. Poljubac između Brežnjeva i indijske premijerke Indire Gandi ostao je upamćen i danas krasi zid njenog doma – sada muzeja. To je dokaz da, kada postoji međusobno poštovanje, ovakvi gestovi mogu biti prihvaćeni kao znak prijateljstva i bliskosti.

Dok je u savremenom svetu ovakav običaj rijetko prisutan, u Sovjetskom Savezu i Istočnom bloku poljubac među muškarcima imao je duboko kulturno, političko i simboličko značenje. Bio je to način da se pokaže naklonost, poštovanje, odanost i prijateljstvo – ali i sredstvo diplomatske igre, prenosi Stil.