Za pojedina mesta u Srbiji decenijama, pa čak i vijekovima kruže razne priče, te se u narodu vjeruje da imaju magijsku moć, a sa kolena na kolena prenose se raznorazna iskustova.

Evo neka od najzanimljivijih:

1. Svetilište Vrelo na u podnožju Rtnja

Za Rtanj se vezuju veoma neobične priče – da nije nastao prirodnim putem, već da je najstarija građevina na planeti, da ga posećuju vanzemaljci, a 2012. su ovde ljudi sa svih meridijana došli da pronađu spas od najavljenog smaka svijeta.

Svetilište Vrelo je, ipak, najčudesnije jer je to mesto energetski najsnažnije na svijetu.

„Tri energije su u pitanju, orgonska, elektro i magnetna i one kada se spoje jako su povoljne za ljudski organizam. Artur Klark je govorio da je Rtanj pupak svijeta", kaže Ivana Mandić za "RTS".

Vrelo je poznat i kao drevno izvorište božanskih energija, koje blagotvorno djeluju na ljudsko zdravlje. Služilo je ljudima još u praistoriji da se „napune“ pozitivnom energijom, ali i da poboljšaju stanje svog organizma. Mjesto je pronašao i obilježio akademik Jovan Davidović, a mjerenja zračenja je vršio međunarodni tim na čelu sa Sašom Nađfeijem.

Ispitivanje Svetilišta je rađeno više puta od strane naučnika iz zemlje i inostranstva, te je naučno dokazano da je energetski najsnažnije mjesto na planeti. Iz njega zrače orgonska, elektro-magnetna i ozonska energija koje kad se spoje, veoma blagotvorno utiču na ljudski organizam. Mjerenja su utvrdila da na Rtnju postoje neprekidne promjene energetskih polja. Vrh Rtnja – Šiljak uglavnom upija energiju, dok Svetilište zrači pozitivnu energiju. Energija izbija iz Rtnja vertikalno. Na Rtnju postoji još ovakvih mjesta sa pozitivnom energijom, ali je samo ovo naučno istraženo, piše Wikipedia.

U ovom energetskom kovitlacu, za dobrobit cijelog organizma, trebalo bi boraviti 20-tak minuta, dva tri dana zaredom. Za još bolji efekat bilo bi lijepo to isto ponoviti nakon dvije nedjelje.

2. Most ljubavi u Vrnjačkoj Banji

Vijek unazad se na ogradu mosta kače katanci, tradicija koju su započeli vojnik i učiteljica. Čak ni oni koji nikada nisu bili tamo, čuli su za Most ljubavi u Vrnjačkoj Banji. To je jedan od 32 mosta na Vrnjačkoj i Lipovačkoj rijeci o čiju je ogradu okačeno oko 10.000 katanaca koji predstavljaju simbol neraskidive veze.

Katanac se može doneti ili kupiti u blizini mosta. Može se pozajmiti i flomaster kojim se na katancu ispisuju imena zaljubljenih. Nakon toga se od tri ključa, jedan ključić baca u rijeku, a druga dva ostaju kod zaljubljenih kao dodatno osiguranje.

3. Najdanovi krugovi u Maloj Krsni

Mjesto sa najjačim pozitivnim zračenjem u svijetu koje utiče na imunitet ljudi. U mjestu Mala Krsna blizu Požarevca, nalazi se tačka za koju radiestezisti kažu da posjeduje najjače pozitivno zračenje na svijetu. Otkrivena je prije 15 godina od strane istraživača-amatera Najdana S. Rakića iz Bele Palanke. On je kredom iscrtao krug prečnika oko 5 metara i izjavio kako je to “mjesto gde se iz utrobe zemlje emituju maksimalna pozitivna elektromagnetna zračenja, najjača u Srbiji, na Balkanu, a možda i u svijetu, a koja povoljno djeluju na ljudski organizam“.

Najdan Rakić je svoje otkriće nazvao “eliksirni krug” i zaštitio 2001. godine u saveznom zavodu za intelektualnu svojinu. On je objasnio da to zračenje posebno pozitivno djeluje na imunitet ljudi. Prije ovoga, pronašao je još jedan sličan krug u selu Mokri kod Bele Palanke.

Kroz ove krugove je od 1991. godine prošlo 2 miliona ljudi! Najdan Rakić je u međuvremenu preminuo, ali je ostavio uputsvo za liječenje u samom krugu. Naime, potrebno je provesti dvadesetak minuta u krugu dva dana zaredom i ponoviti postupak poslije 13 dana. Liječenje se ne preporučuje ženama u menstrualnom ciklusu i osobama sa pejsmejkerom. Ljudi koji su se našli u Maloj Krsni svedoče da su osjetili toplotu na tabanima čim su stali u krug, a ruke i noge su počele da im trnu. Do danas nijedno naučno istraživanje nije potvrdilo ljekovitost ovog mejsta, a stajanje u krugu je besplatno.

4. Blago cara Dušana u Ostri

Nalazi se u pećini gdje su ga sakrili Đurađ Branković i njegova žena Prokleta Jerina tokom bjekstva od Turaka. U selu Ostra, oko 20 km od Čačka, postoji utvrđenje po imenu Sokolica za koje je vezana legenda o skrivenom blagu cara Dušana. Blago su sakrili Đurađ Branković i njegova žena Prokleta Jerina kada su bježali od Turaka iz pravca Smedereva. Oni su ovde navodno i živjeli, a postoji legenda da se u pećinama nalazi maltene čitav grad, pišu Lepote Srbije.

Blago je dovezeno dolinom Morave uz pomoć volovskih kola sa 6 zaprega. Tu se u jednoj od pećina nalaze drveni sanduci puni dukata, srebrnih i zlatnih pehara i kašika, ali i kruna Nemanjića. Da ova priča nije samo izmišljena bajka, svjedoči i činjenica da se istraživanjem blaga bavio i veliki srpski diplomata Čedomilj Mijatović. Ministar finansija i osnivač Narodne banke Srbije, koji je srpsku valutu nazvao dinar, pripoveda u romanu “Rajko od Rasine” o jednom srpskom junaku koji je naišao na svetogorca Teodosija, čuvara blaga Nemanjića i Brankovića.

5. Magija u pećini Duboka

Pred praznik Silaska Svetog duha na apostole, duhovi ulaze u žene i odvode ih u svijet mrtvih. U mjestu Neresnica kod Kučeva, žene su jako uplašene uoči praznika Silaska Svetog duha na apostole (tzv. Duhovi). Neke od njih će postati zaposjednute i poći u svijet mrtvih. Kroz njih tada jedno vrijeme govore pokojnici, a zatim se probude iz nesvijesti uz bolove. One tada saznaju šta će se desiti u budućnosti i nazivaju ih još i rusalje.

Kako kažu očevici: “Kada duhovi zaposjednu žensku osobu, ona se uz vrisak koji ledi krv i bolno jaukanje koje cijepa srce sruši na zemlju. Tada gubi svijest i ne reaguje na bol. Istog momenta se na rusalju bace svi prisutni kako bi je uhvatili za ruke i ne bi dozvolili da se ubije tako što će se udarati po grudima. Nekoliko muškaraca mora da drži jednu ruku rusalje. Zatvorenih očiju i čvrsto stisnutih pesnica ona govori naizgled nepovezane stvari, a ponekad i pljuje na one što je drže. Narod oko nje glasno zapomaže: ‚A luvato rusalji! A luvato!‘ što na vlaškom znači: ‚Uzeli su je duhovi! Uzeli su je!‘

6. Zlo drvo u Rekovcu

Ko dotakne divlju jabuku, doživjeće nesreću, pa se putari boje da je posijeku. U jugoistočnom dijelu Šumadije, na 24 km od Kragujevca, a 157 km od Beograda, nalazi se Rekovac. Na desnoj strani puta Belušić-Oparić raste maleno drvo do oko 3 metra, neobično širokih i gustih grana. Lišće drveta je zeleno cijele godine iako nije četinar. Niko ne zna koliko ono tačno ima godina.

U pitanju je patuljasta vrsta divlje jabuke, koja je donešena sa Kavkaza i smatra se svetim drvetom. Neki mještani kažu da je čarobno, drugi ga nazivaju “zlodrvo”, a treći “gumasto drvo”. Ipak, svi koji prolaze pored njega jako paze da ga ne dodirnu ili slučajno otkinu grančicu, jer otkidanjem grančice, cvjeta ili ploda sa ovog drveta čovjek na sebe navlači nesreću i prokletstvo. Niko se ne odmara u njegovoj hladovini. Ako neko slučajno pomisli nešto loše o drvetu, može da se spase samo ako se prekrsti pred njim i zamoli ga za oprost.

Po legendi, čuveni hajduk Stevan Jakovljević je legao ispod ovog drveta da se odmori. Uspjo je da se probudi, jedva otvorivši očne kapke, ali je ostao razrok. Pod njim je zastao i knez Miloš Obrenović kada je jahao u manastir Kalenić. Njegov konj je ubrzo zatim na ravnom i pravom drumu doživeo nesreću, slomivši prednju desnu nogu. Sedamdesetih godina prošlog vijeka, postojao je projekat asfaltiranja puta po kojem je ovo drvo trebalo da se poseče i ispravi krivina. Samo jedan od deset radniak je pristao da poseče drvo, ali je sa prvim udarcem sekire osjetio jak bol u leđima, pao na zemlju i završio na bolničkom liječenju.

7. Vampirov grob u Kisiljevu

Dokument o Petru Blagojeviću, srpskom vampiru, pominje se i u Bečkom arhivu. U selu Kisiljevu, danas opštini Veliko Gradište, živio je i 1725. godine umro Petar Blagojević. Deset nedelja nakon što je umro, svi ljudi u selu su počeli masovno da umiru – oko devetoro ljudi u samo osam dana. Svako od njih je tvrdio da ih je prije smrti posjetio Petar. Kada se njegovoj supruzi pojavio u snu poslije ovih čudnih događaja tražeći svoje opanke, pobjegla je bez razmišljanja. Pošto je Braničevo bilo pod Austrijom, seljaci su u panici od austrijskog kapetana Formbalda tražili da otvore Petrov kovčeg. U njegovom izvještaju, koji se i dan-danas čuva u Arhivu u Beču, stoji sljedeće:

„Pošto ni lijepim rečima ni pretnjama nisam mogao da odvratim ove ljude od odluke koju su donijeli, otišao sam zajedno sa gradištanskim sveštenikom u selo Kisiljevo i izvršio uviđaj sveže iskopanog tijela Petra Blagojevića, našavši krajnje istinitim da, prije svega, nije ni najmanje bio prisutan miris karakterističan za mrtve, a da je tijelo, izuzev nosa koji je delimično otpao, bilo u potpunosti očuvano. Kosa i brada, pa čak i novi nokti (stari su otpali) nastavili su da rastu; stara koža bjeličaste boje bila je zguljena, a ispod nje se stvarala nova. Lice, šake, stopala i čitavo tijelo bili su u ništa lošijem stanju nego za života. Nemalo iznenađen primijetio sam svežu krv u njegovim ustima, koja je, po opštem uvjerenju, pripadala nekoj od njegovih žrtava.”

[caption id="attachment_642056" align="alignnone" width="1125"] PEXELS[/caption]

“Ukratko, bili su prisutni svi gorepomenuti pokazatelji koje takvi ljudi imaju. Kada smo sveštenik i ja završili uviđaj, raspoloženje prisutnih preraslo je iz uznemirenosti u bijes, pa su podanici velikom brzinom naoštrili kolac u namjeri da njime probodu tijelo pokojnika. Zatim su ga prislonili na njegove grudi i proboli, nakon čega je ne samo iz srca nego i iz ušiju i usta potekla sveža krv, a pojavili su se i neki drugi znaci (koje bih, uz dužno poštovanje, prećutao). Konačno, u skladu sa njihovim običajima, spalili su više puta pominjano tijelo.“ Vrlo kratko poslije toga, bečke novine Wienerisches Diarium su objavile članak o “Vampiru iz Kisiljeva”, nakon čega je srpska riječ “vampir” počela da se koristi svuda u svijetu. Mesto gde je on sahranjen i dalje se jasno prepoznaje. Niko više nije želio da bude sahranjen ni blizu tog grobnog mjesta. Locirano je na kraju groblja, bez ikakvih vidljivh obilježja. Trava je ubedljivo bleđa i ređa na ovom spomeniku, a priča se da nikada nijedna ptica nije sletjela na ovaj grob!

8. Čudotvorna voda u Đunisu

Po predanju iz 1898. godine, pred trinaestogodišnjom djevojčicom se ukazala Bogorodica i pojavio izvor. Bogorodica je blagoslovila izvor i rekla da će voda sa tog izvora liječiti bolesne. Ona je tada rekla djevojčici da naredi seljacima da na tom mjestu podignu crkvu i bacila krčag vode na kamen kako bi označila mjesto. Taj kamen se po legendi tokom vremena uvećao.

Manastir Đunis sa Crkvom Pokrova Presvete Bogorodice se nalazi na području grada Kruševca u istoimenom selu. Nalazi se u dolini Južne Morave i predstavlja ženski manastir SPC u Eparhiji niškoj. Crkva je proglašena za manstir 1960. godine po odluci Svetog arhijerejskog sabora SPC. Svake godine se na 14. oktobar okuplja nekoliko hiljada ljudi koji žele da prisustvuju cjelodnevnom bdijenju i jutarnjoj liturgiji. Mnogi vjernici odlaze u Đunis na hodočašće jer su čuli da je izvor pored manastira ljekovit i da je poznat po čudesnim iscjelenjima. Mještani navode da su od te vode nepokretni prohodali, slijepi progledali, a nemi progovorili.