Ova mlada, marljiva i vrijedna djevojka u ranim 20-im godinama, ruši stereotipe o ulozi mladih na selu pomažući svom ocu u svim poljoprivrednim poslovima. Vozi traktor, ore njivu, a u sve to studira medicinsku biohemiju.

Dok usklađuje obaveze na Farmaceutskom fakultetu u Novom Sadu sa intenzivnim radom na porodičnom imanju, Tamara pokazuje nevjerovatnu energiju, posvećenost i ljubav prema svom rodnom mjestu. Kroz priču o njenom svakodnevnom životu ističe značaj porodične podrške, tradicionalnih vrijednosti i balansiranja između modernog obrazovanja i života na selu.

Tamarin otac, kao glavni i odgovorni za poljoprivredne poslove, ističe da je poljoprivreda u posljednjih 30 godina postala mnogo teža i zahtjevnija. Ali u tom procesu mu je Tamarina pomoć u ratarskim poslovima i transportu žitarica od velikog značaja.

A kako ona kaže, u takvim poslovima apsolutno uživa.

– Otkad znam za sebe, moj tata se bavi poljoprivredom. Gledajući njega koliko se zapravo trudi da napreduje i koliko zapravo voli svoj posao, bez obzira što nekada nije zadovoljan, on mi je bio vjetar u leđa. Htjela sam na bilo koji način da doprinesem, da pomognem, da njima olakšam. Jeste da sam žensko, ali isto tako i nisam nesposobna, mogu da vozim, mogu da pomažem, nije mi teško ništa, jesam sićušna, ali snađem se – govori Tamara.

“Želim da nastavim tatinim stopama”


Kako ističe, fakultet je upisala na nagovor oca, jer je za nju život na selu i bavljenje poljoprivredom ipak primarna stvar.
– Moja želja je zapravo bila da ja nastavim tatinim stopama, da se bavim poljoprivredom, ali nemam neku podršku jer prosto on je iskusniji, on je prošao sve i zna šta mene čeka i nije lako. Tako da je njegova želja bila i da upišem fakultet, da studiram, da poslije imam svoj posao, svoju karijeru… Trenutno sam ja podijeljena na dvije strane, stranu koju bih ja voljela i na fakultet. Ne mogu da kažem, volim ja i biohemiju , ali ovo je moja kuća. moje selo, ovdje sam rođena, ovdje sam odrasla. Odgajana sam tako da znam da radim, da mi nije teško niti sramota da radim. Pomažem tati, posebno ljeti kada imam manje obaveza na fakultetu. Dok on vozi kombajn, ja vršim transport do mlina. Takođe volim da orem, najviše volim da radim da drljačom, tada mi je mozak na paši – kaže Tamara kroz osmijeh za Jutjub kanal “Mačva info”, te dodaje da joj rad sa novim mašinama nije problem zbog čega cijela porodica teži da se što prije i što više opreme savremenim mašinama.

BONUS VIDEO: