Na konferenciji za novinare, koja je kasnila 40 minuta, jer kako kaže “stara navika je kao zakon u proceduri - teško se mijenja”, podijelio je  svoj recept za dugovječnost. 

"Svako jutro počinjem obećanjem na prazan stomak", izjavio je i odmah izazvao aplauz prisutnih, koji su na trenutak pomislili da ih ponovo kandiduje za bolji život.

 „Obećanja su lagana za probavu, nema tu ni kalorija ni griže savjesti. Uopšte se ne gojim od njih – godinama ih gutam, a težina ostaje ista.“


Dodao je i da prazan govor djeluje poput probiotika.
„Kad god ne znam šta da kažem, izgovorim obećanje. Čisti savjest, olakšava stomak i sprječava zatvor od neprijatnih pitanja.“

Iskustvo u parlamentu – najduži joga položaj


On priznaje da mu politika uopšte ne nedostaje jer sada uživa u zdravom životu i alternativnim praksama.
„Svakog dana se bavim jogom. Prva vježba mi je 'uvijanje istine', a zatim prelazim na položaj 'pognuto obećanje'. Ono kad znaš da nećeš ispuniti ništa, ali se i dalje klanjaš publici kao da hoćeš.

Na pitanje novinara da li planira povratak u politički život, On se nasmijao i rekao da se trenutno bavi pisanjem knjige o iskustvima u parlamentu. 
„Pišem, ali polako. Znaš kako je – tek kad stigne vremena. A i inspiraciju čekam, kao što su građani čekali moj autoput deset godina.“

"Kad stigne vremena"


Vijest o njegovoj knjizi  „Kad stigne vremena“ izazvala je buru reakcija na društvenim mrežama.

Jedan korisnik je komentarisao:

„Ako knjiga bude brza kao njegovi politički projekti, prvi primerak očekujemo za otvaranje Mars kolonije.“

Drugi su duhovito primijetili da On možda piše neku vrstu triler romana:
„Obećanje bez kraja – napeto do zadnje stranice, ali rješenja nigde.“

Obećanja kao superhrana?


On je konferenciju završio još jednim savjetom za mlade:
„Ne trošite život na ostvarivanje obećanja. Obećanja su tu da ih sanjate, ne da ih ispunite. Meni je uspjelo!“

Dok je napuštao salu, dobacio je novinarima još jedno obećanje:
„Vidimo se uskoro na promociji knjige... ili makar na sljedećem obećanju.“

Jedno obećanje na prazan stomak ne produžava samo život, već briše svaku odgovornost, ostavljajući za sobom vakuum u kojem se ništa ne završava, a sve traje zauvijek.

Dok On spokojno uživa u svojoj penziji, mi ćemo još dugo tapkati u mjestu – jer na Balkanu su jedine stvari koje zaista traju prazna obećanja i putevi koji nikuda ne vode.


Tekst je satiričnog karaktera. Svaka sličnost sa likovima i događajima je slučajna.