Poznati sociolog i jedan od pokretača seoskog turizma u Potkozarju Vedran Francuz pojasnio je kako su njegovi rođaci dobili baš to prezime. Nisu došli iz Francuske, već sa područja u blizini Crne Gore i prezivali su se Babić.

„Moji preci su se prezivali Babić i došli su ovdje sa prostora Dalmacije, sa same granice sa Crnom Gorom. Kada su promijenili prezime jedan broj mojih predaka ostaje ovdje sa prezimenom Francuz, a drugi dio odlazi u okolinu Sombora. I oni se prezivaju Francuz. Prezime smo dobili zahvaljujući jednom pretku koji 1812. odlazi  sa Napoleonom Bonaparta na pohod na Rusiju. U tom pohodu upoznao je Napoleona i navodno mu postao savjetnik. Jedni su ga zvali Savjetnik, drugi Francuz. On se vraća na područje Grbavaca, dobija sina i dobija ovdje nadimak Francuz“, pojašnjava Vedran Francuz.

Kasnije, aneksija BiH 1878. od strane Austrougarske utiče da taj nadimak biva upisan u matične i popisne knjige kao prezime. Razlog je bizaran, gotovo nevjerovatan.

„Tadašnji predstavnici te vlasti su htjeli da popišu stanovništvo. I tome opštinskom službeniku bilo je teško da se penje na brdo do Babića kuća. A bio je i malo popio i kažu podebeo. Upitao je prolaznika čije su ono kuće, a on mu je rekao, onoga Dragoje Francuza. I tako zahvaljujući Dragoji i tome čovjeku koji je dao odgovor činovniku mi smo postali Francuzi po prezimenu. Čitavih 150 godina svi mi koji živimo na području Kozare, Gradiške i Banja Luke imamo istog pretka i rod smo, pojasnio je Vedran Francuz, inače poznati sociolog, a sada i preduzetnik.

Francuza od istog potomka i iste loze ima i u Bačkoj, u blizini Sombora. A u Gradišci ima i drugih prezimena sa odrednicama država, pokrajina ili regija. Tako poštari širom Lijevče polja i Potkozarja raznose račune i poštu Moravcima, Posavcima, Glamočanima, Kuprešanima ili Potkozarcima. Ovdje se ljudi prezivaju i Kozarčanin, Krupljanin, Sančanin, Erceg ili Zagorac. Biće to tema neke druge priče.