Valentino je definisao „sladak život“ na svoj način i tim postulatima ostao vjeran do posljednje kolekcije i posljednjeg dana. Trendovi su dolazili i prolazili, a titan visoke mode prevazilazio ih je jednostavnom formulom: „Želim da moje žene izgledaju senzacionalno“. U tih nekoliko riječi krila se, manje-više, cijela tajna njegove veličanstvene epohe.

On nije kreirao samo spektakularne haljine – dizajnirao je čitav život, posebnu filozofiju, naravno i čuvenu „rosso Valentino“, nijansu čiji je sjaj nadjačavao sve crvene tepihe ovog svijeta.

Valentino Garavani, posljednji modni imperator, i njegova ikonografija – bezvremenska elegancija, nenametljivi luksuz, senzualni dolce vita glamur, romantična sofisticiranost i veliko slovo V – ispunili su cijelu jednu epohu koja će, baš kao renesansa ili barok u sferi umjetnosti, nadživjeti sva vremena, prostore i dimenzije.

Prije nego što otvorimo kodeks harizmatičnog Italijana, red je da se poklonimo čuvenoj nijansi koja je postala sinonim za njegovo ime, lik i djelo. Ta crvena nije samo vizuelni potpis, već luksuz, raskoš, emocija, energija i strast u jednom tonu – još od haljine „Fiesta“, predstavljene 1959. godine. Energija, život, krv, ljubav… Valentinova pasija prema ovoj boji rodila se u Barseloni, kada mladi dizajner, pun ambicija i snova, nije mogao da skine pogled sa dame koja je ušla u zgradu Opere u crvenoj somotskoj toaleti.

Kultna nijansa nije postala samo DNK brenda – krv koja je tekla venama modne kuće – već i ključni element identiteta i nasljeđa, simbol moći, snage i elegancije.

„Crvena haljina svaku ženu čini Njenim veličanstvom i božanstvom, heroinom čija svaka pora emituje samopouzdanje, vitalnost i strast. Nikada nećete pogriješiti ako se odlučite za ovu boju. Samo treba da je prilagodite sebi i pomoći će vam da izrazite lični stav. Nemojte da se klonite drame i slobodno se igrajte teksturama“, govorio je legendarni Valentino.

Valentinova moda nikada nije zasjenjivala ličnost – naprotiv, naglašavala ju je. Stvarao je za žene koje su mijenjale svijet: princeze, prve dame, filmske dive, muzičke zvijezde, supermodele, ali i sve one koje su se tako osjećale.

Nije podilazio pravilima industrije i konzumerizma, sve glasnijima kako je vrijeme prolazilo, već se držao ideje da moda treba da bude vječna – kao umjetnost, kao kultura, kao dio bića.

Nije ni čudo što i decenijama kasnije njegove čuvene haute couture kreacije više djeluju kao dio muzejskih postavki nego kao nešto što traje samo jedno ljeto, eventualno dva – dok „ne izađe iz mode“.

Još jedan ključni aspekt Valentinove filozofije bili su detalji. Posvećivao im je posebnu pažnju – od zamršene čipke do nježnog veza – a svaki od njih bio je odraz vrhunskog zanatstva i tehnike. Diskretni, ali promišljeni, ti elementi su, vjerovao je, svaki stajling podizali za dva nivoa.

Za posljednjeg kralja italijanske mode duga haljina bila je svetinja. Ako je večernja, mora da pokriva sve – do poda.

Članci ne smiju da se vide dok hodate, jer se tada gube magija, mističnost i glamur kreacije. Valentino je, kao i svi veliki modni ikonografi, uvijek glasao za jednostavnost: čiste linije, savršen kroj i odsustvo suvišnih detalja činili su njegovo sveto trojstvo elegancije.

(Blic)