Palach je bio student istorije i političke ekonomije na Filozofskom fakultetu Karlovog univerziteta u Pragu. Njegov čin šokirao je tadašnju javnost i postao jedan od najsnažnijih simbola otpora represiji nakon vojne intervencije snaga Varšavskog pakta u avgustu 1968. godine.

Praško proljeće započelo je dolaskom Aleksandra Dubčeka na čelo Komunističke partije Čehoslovačke, s ciljem provođenja reformi koje su podrazumijevale veće građanske slobode, smanjenje cenzure i uvođenje takozvanog socijalizma s ljudskim licem. Iako je društvo u tom periodu osjetilo dašak slobode, reforme su nasilno prekinute ulaskom sovjetskih tenkova u Prag.

U atmosferi straha, apatije i razočaranja, Palach se odlučio na radikalan čin kako bi, prema vlastitim riječima, probudio društvo i pozvao na otpor. Prije smrti dao je iskaz u kojem je osudio pasivnost građana i pozvao na štrajk i suprotstavljanje okupaciji.

Njegova smrt izazvala je masovne reakcije javnosti. Hiljade ljudi prisustvovalo je sahrani, koja je prerasla u tihi protest protiv okupacijskih vlasti. Ipak, političke promjene uslijedile su tek dvije decenije kasnije, padom komunističkog režima.

Palachov čin inspirisao je i druge. Nekoliko sedmica kasnije, 25. februara 1969. godine, na istom mjestu protestnim činom se oglasio i student Jan Zajíc, poznat kao „plamen broj dva“. U aprilu iste godine sličan protest izvršio je i Evžen Plocek u gradu Jihlava.

Danas se u centru Praga nalazi spomen-obilježje Janu Palachu i Janu Zajícu, kao trajni podsjetnik na njihovu žrtvu i borbu za slobodu.