Ova, u današnje vrijeme pomalo utopijska zajednica zaista postoji i broji nešto manje od 300 stanovnika.

Tačkica usred Atlantskog okeana, ostrvo nastalo djelovanjem aktivnog vulkana Tristan da Cunha, danas se smatra najizolovanijim i od civilizacije najudaljenijim nastanjenim mjestom na svijetu.

Glavni i jedini grad na ostrvu zove se Edinburgh of the Seven Seas i po mnogo čemu je jedinstveno mjesto.

Do prvog naseljenog mjesta 2.800 kilometara

Edinburgh of the Seven Seas jedna je od britanskih prekomorskih teritorija, iako je od Velike Britanije udaljena gotovo 10.000 kilometara.

Najbliži veći grad je Kejptaun u Južnoj Africi, od kojeg je ostrvo udaljeno oko 2.800 kilometara. Povezan je isključivo brodskom linijom koja saobraća jednom sedmično, a putovanje traje oko šest dana.

Tristan da Cunha nema aerodrom niti avionsku pistu, pa je brod jedini način dolaska i odlaska.

Stanovnici ne zaključavaju kuće

Na ostrvu živi oko 275 stanovnika koji vode miran, gotovo seoski život. Svi se međusobno poznaju, a vrata kuća se ne zaključavaju jer kriminal praktično ne postoji.

Svi evakuisani zbog erupcije vulkana

Aktivni vulkan na ostrvu posljednji put je eruptirao 1961. godine. Tada je britanska vlada evakuisala sve stanovnike i preselila ih u Englesku. Dvije godine kasnije, nakon smirivanja situacije, većina se vratila na ostrvo i obnovila naselje. Sa njima se vratilo i nekoliko novih stanovnika koje je privukla priča o životu u potpunoj izolaciji.

Naselje je osnovano 1816. godine, nakon što je Velika Britanija anektirala ostrvo. Ime je dobilo po princu Alfredu, vojvodi od Edinburga, u čast njegove posjete ostrvu 1867. godine.

Turisti žive kod lokalnih porodica

Na ostrvu danas postoje mala luka, crkva, škola i pošta. Imaju samo jedan put koji vodi do polja krompira. Automobili se rijetko koriste, a stanovnike i posjetioce po potrebi prevozi mali minibus poznat kao „Potato Patches Flier“.

Glavna grana privrede je lov, uzgoj i izvoz rakova, poznatih kao tristanski jastog. Svaka od oko osamdeset porodica obrađuje svoju zemlju, a najviše se uzgaja krompir.

Zanimljivo je da se hrana ne uvozi – stanovnici jedu isključivo ono što sami uzgoje ili ulove.

Turizam postoji, ali pod strogim pravilima. Na ostrvu nema hotela ni restorana. Svi koji žele da dođu moraju se mjesecima unaprijed najaviti administraciji ostrva, koja zatim odobrava posjetu i organizuje smještaj kod lokalnih porodica.

Nema signala, internet je spor

Na ostrvu se krećete pješke, jer je sve nadohvat ruke. Jedini kafić, „Albatross Bar“, radi po vrlo fleksibilnom rasporedu, pa se većina posjetilaca hrani kod porodica kod kojih boravi.

Mobilnog signala nema, ali u pošti postoji telefonska govornica. Internet postoji, ali je zasnovan na satelitskoj vezi i veoma je spor.

Zbog toga se boravak na Tristan da Cunhi smatra istinskim odmorom od tehnologije, civilizacije i užurbanog savremenog života, piše Putnikofer.