U „Srpske novine“ od 1. januara 1901. godine objavljen je novogodišnji uvodnik koji svjedoči o nadama s kojima je dočekan novi vijek. U tekstu se navodi:

„Nova godina, novi vek. Osvanuo je pravi zimski dan, Nova godina, prvi dan u novoj godini i u novom dvadesetom veku. Stara, 1900. godina, bila je i prošla, a sa njome ode i devetnaesti vek, te nam, evo, dođe i mnogo očekivani vek prosvete.“

Autor ističe da cijeli svijet s nadom gleda u novo doba, vjerujući da će ono donijeti više pravde i boljitka.

„Svi mi, a naročito mi Srbi, imamo razloga da s radošću pozdravimo ovaj novi vek. Devetnaesti vek bio je vek borbe i stradanja, vek u kojem smo se dizali iz pepela. Neka bi ovaj dvadeseti bio vek mirnog rada, prosvete i narodnog blagostanja.“

Poseban akcenat stavljen je na potrebu sloge i prevazilaženja podjela:

„Neka ovaj novi vek unese više sloge među nas, neka utuli stare mržnje i neka otvori put ka opštoj sretnijoj budućnosti naše otadžbine. Sa tom nadom i u tom uverenju, kličemo: Sretna nam Nova godina i sretan nam novi vek.“

Više od jednog vijeka kasnije, ove riječi ostaju svjedočanstvo da se, uprkos promjeni vremena i tehnologije, suštinske želje ljudi gotovo nijesu promijenile.