U tišini jednog manastira nedaleko od grčkog mjesta Keratea, godinama se odvijala jeziva priča o vjeri, manipulaciji, torturi i smrti. Glavna akterka? Monahinja Mariam Soulakiotis, žena koju su mediji prozvali „Majka Raspućin“, a koja je naizgled vodila život posvećen molitvi sve dok istina nije isplivala na površinu.

Prevarantkinja, mučiteljica i serijska ubica, monahinja Soulakiotis je tokom 1940-ih i 1950-ih godina proglašena krivom za smrt najmanje 177 ljudi, uključujući 27 potvrđenih ubistava, kao i za niz drugih zločina — od prevara i iznuda do falsifikovanja testamenta i ilegalne trgovine.

Rođena kao Marina Soulakiotu oko 1883. godine u Keratei, Mariam je započela život kao radnica u fabrici, ali se rano okrenula duhovnosti. Nakon što je Grčka pravoslavna crkva usvojila novi kalendar 1923. godine, Mariam se priključila radikalnijem krilu „starokalendaraca“ koje je predvodio episkop Matej Karpatakis. Zajedno su osnovali manastir Panagija Pefkovunojatris, „Manastir Bogorodice na Borovoj planini“, koji je ubrzo postao centar ne samo vjere, već i bizarnog i smrtonosnog kulta.

"Besplatno liječenje"

U manastiru se, pod Mariaminim rukovodstvom, praktikovala surova pravila asketizma. Posebno se reklamirao kao besplatni sanatorijum za tuberkulozu, ali istina je bila daleko mračnija: nijedan ljekar nikada nije dolazio da liječi pacijente — jedina im je uloga bila da potpisuju umrlice.

Ljudi su dolazili u nadi da će ozdraviti, a umirali bi izolovani, gladni i bez terapije. U međuvremenu, njihova imovina bi prelazila u vlasništvo manastira, koji je do trenutka Mariaminog hapšenja raspolagao sa više od 300 kuća, farmi i zlatom vrijednim hiljade tadašnjih funti.

„Prisiljavala je bogate žene da uđu u manastir, a zatim ih mučila dok joj ne prepišu cijelu imovinu“, naveli su tužioci. Žrtve su bile izgladnjivane, zatvarane u mračne ćelije, podvrgavane višesatnim molitvama, batinama i psihičkom zlostavljanju.

Jedna od njih, Eugenija Margjeti, posvjedočila je da je bila mučena dok nije prepisala imovinu vrijednu 80.000 dolara.

Konačni pad

Policija je upala u manastir 4. decembra 1950. godine, sa 85 policajaca, sudijom i mrtvozornikom. Zatekli su polugole, bolesne i izgladnele žene vezane u podrumima, kao i 36 djece koju su morali da odvedu silom. U dvodnevnoj raciji pronađena su i tijela više od 170 osoba.

Soulakiotis je najprije osuđena na 26 mjeseci zatvora zbog ilegalne trgovine gumama i maslinovim uljem. Sljedeće godine, optužena je za više ubistava, torturu, iznude i falsifikovanje, a u još dva suđenja dobila je ukupno 14 godina zatvora.

Preminula je 23. novembra 1954. u zatvoru Avero u Atini, nepokolebljivo tvrdeći da je nevina. Na suđenju se branila tiho, uz ikonu „svetog“ Mateja, svog duhovnog vođe. Navodno je na svaku presudu reagovala samo znakom krsta i molitvom za osvetu.

Iako je bila osuđena, njeni sljedbenici su je i dalje veličali kao mučenicu i svetiteljku. Manastir koji je osnovala i danas postoji i okuplja vjernike koji je i dalje zovu „Sveta Mariam iz Keratee“.

Neki savremenici tvrdili su da su sve optužbe bile rezultat ljubomore crkvenih velikodostojnika prema moći koju je jedna žena posjedovala. Drugi, poput autorke Nine Kuletaki, smatraju da je iskoristila religiju kao fasadu za hladnokrvnu prevaru i zločine.

(ŽenaBlic)