Dvije navike najpametnijeg čovjeka na svijetu: Zbog ovoga mu je mozak radio kao sat

Kad govorimo o „najpametnijem čovjeku na svijetu“, ime Vilijam Džejms  Sajdis redovno iskače.

Iako mnogi podaci o njegovom životu imaju element mitologije — procenjuju se da je IQ imao između 250 i 300 — ono što je zaista fascinantno nisu samo njegove rane sposobnosti, već navike koje je gajio, a koje su omogućile njegov mozak da „radi kao sat“.

U nastavku izdvajamo dve ključne navike zbog kojih je njegov um bio toliko izuzetan — i koje, uz prilagođavanje, mogu biti inspiracija i danas.

1. Neprekidno usmjereno učenje bez cilja nagrade

Sajdis je od malih nogu pokazivao izuzetnu radoznalost: već prije treće godine učio je da čita i da barata slovima pomoću kockica.

Iako su ga roditelji usmjeravali – otac Boris Sajdis razvijao je posebne tehnike ranog obrazovanja – ono što je Sajdisa razlikovalo bila je unutrašnja motivacija: učio je zato što ga je zanimala stvar, ne zbog rezultata ili nagrade.

Zašto ovo ima smisla za razvoj mozga?

Učenje bez pritiska potrebe za takmičenjem ili eksplicitnom nagradom omogućava mozgu da obrađuje informacije dublje i integriše znanje duže.

Neprekidan rad na konceptima i temama koje izazivaju interesovanje dovodi u stanje tzv. „flow“ — mentalni tok kojim su veliki umovi često obilježeni.

Sajdis je pokazivao sposobnost duboke koncentracije i upornog rada na problemima, što je osnova za formiranje složenih neuronskih mreža.

2. Fokusirano rješavanje problema i disciplinovana pažnja

Druga navika po kojoj je Sajdis ostao upamćen jeste izuzetna sposobnost da se posveti zadacima i rješava ih uz disciplinu. Čak i kao dijete, pokazivao je interesovanje za brojne teme — od matematike, preko jezika, do izuma vlastitog jezika („Vendergud“).

Kako je ta navika funkcionisala u praksi i šta možemo naučiti?

Sajdis je brzo prelazio sa jednom idejom na drugu, ali svaki put s potpunom koncentracijom i predanošću — to je razvijalo mentalnu izdržljivost.

Umjesto da se razbacuje interesima površno, biran je fokus na ono što ga je istinski zanimalo — i to je stvaralo dubinu znanja i razmišljanja.

Za današnje vrijeme: manje distrakcija, fajlovi koji čekaju na „srediti kasnije“ mogu ubiti one sitne navike koje grade veliki um — Sajdis je pokazao da ekstremna pažnja u kombinaciji sa izborom pravih tema donosi izuzetan rezultat.