Indonezija je dom hiljade ostrva i stotina jezika, ali i primjer kako različiti narodi, vjere i tradicije mogu živjeti u slozi pod istom zastavom

Svijet je nevjerovatno raznolik, a jezici su možda njegov najživopisniji dokaz. Od velikih jezika koji povezuju stotine miliona ljudi do onih malih, gotovo zaboravljenih dijalekata koje govori tek nekoliko stotina stanovnika, svaki nosi svoj komadić kulture, istorije i identiteta. No, postoji jedna država u kojoj ta jezična šarenolikost doseže gotovo nevjerovjatne razmjere. Naime, ako ste se ikada zapitali koliko se jezika govori u Indoneziji, odgovor bi vas mogao doista iznenaditi!

Ova golema ostrvska država, smještena između Indijskog i Tihog okeana, prostire se na više od 17 hiljada ostrva. Takva geografska raštrkanost stvorila je idealne uslove za razvoj različitih kultura, običaja i, naravno, jezika. Prema podacima Ethnologuea, u Indoneziji se govori više od 700 različitih jezika, što je čini jednom od najjezično raznolikijih zemalja svijeta, odmah uz Papuu Novu Gvineju koja prednjači s više od 800 jezika, piše Putnikofer.

Iako je danas službeni jezik Indonezijski (bahasa Indonesia), koji se koristi u obrazovanju, medijima i službenoj komunikaciji, većina stanovnika dvojezična je ili višejezična. U svakodnevnom životu, mnogi koriste i lokalne jezike poput javanskog, sundanskog, madureškog ili balijskog. Svaki od njih ima vlastitu glazbu riječi, izraze i idiome koji otkrivaju bogatstvo tradicije i istorije pojedinog ostrva.

Ima i više od 17.000 ostrva

Osim jezične raznolikosti, Indonezija se može pohvaliti i nevjerovatnim geografskim bogatstvom. Naime, obuhvata više od 17 hiljada ostrva rasutih između Indijskog i Tihog okeana. Od bujnih tropskih prašuma Bornea i vulkanskih vrhova Jave, do rajskih plaža Balija i netaknute prirode Papue, svako ostrevo ima svoj jedinstveni šarm, ritam, mirise i običaj

Mnogi jezici izumiru

Zanimljivo je da mnogi od tih jezika nemaju pisani oblik, a neki su toliko ugroženi da ih govori tek nekoliko starijih stanovnika. Organizacije poput UNESCO-a i raznih lokalnih inicijativa pokušavaju očuvati tu jezičku baštinu kroz dokumentaciju, digitalne arhive i obrazovne programe. Jer kada nestane jezik, nestaje i jedan svijet priča, vjerovanja i identiteta.

Uprkos toj složenosti, Indonezija uspješno održava jedinstvo. Naime, uvođenjem „bahasa Indonesia“ kao zajedničkog jezika nakon sticanja neovisnosti 1945. godine, država je pronašla ravnotežu između raznolikosti i nacionalnog identiteta. Danas se taj jezik uči od najranije dobi i služi kao most među ostrvskim zajednicama koje dijele zajednički osjećaj pripadnosti, iako govore različitim materinjim jezicima.