Balkan je region bogat istorijom, mitovima i legendama, koje često prelaze granice stvarnog i natprirodnog. Među brojnim pričama posebno se ističu one o ukletim mjestima, gdje se prema predanjima pojavljuju duhovi, vampiri i demonske sile, izazivajući strah kod mještana. Ove urbane legende, inspirisane stvarnim događajima ili narodnim predanjima, privlače radoznale, ali istovremeno upozoravaju na opasnosti noćnih šetnji. U nastavku predstavljamo neka od najjezivijih ukletih mjesta u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, gdje se prošlost prepliće s natprirodnim strahovima.

Bosna i Hercegovina

"Vijećnica" u Sarajevu

Sarajevska "Vijećnica" poznata je po brojnim legendama o prokletstvu. Od 1895. godine, kada je poginuo jedan radnik, do serije nesreća i smrti – uključujući ubistvo prestolonasljednika Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije – njena istorija je mračna. Direktor Vojo Kreco i Ksenija Karić su izvršili samoubistvo, službenik Branko Čulić pao je niz stepenice i preminuo, dok su drugi direktori poginuli u nesrećama. Godine 1983. portir Ilijaz P. ubio je prijatelja bez motiva. Neki tvrde da se naveče čuju jauci, krikovi i vide sijenke, piše Sarajevo.ba.

Kuća zlih duhova u Todorovu

U Todorovu kod Velike Kladuše mještani izbjegavaju tzv. „ukletu kuću“ zbog njene mračne istorije – na njenom mjestu se nalazilo groblje. Noću se čuju krikovi i jauci, a mobilni telefoni i drugi uređaji kvare se u njenoj blizini. Hodže su pokušale da izgrade školu, ali su napustile prostor nakon nekoliko noći zbog uznemirujućih događaja. Kuća je sagrađena početkom 20. vijeka, srušena u Prvom svjetskom ratu, spaljena u Drugom, a kasnije ponovo uništena. Tokom rata u BiH vojnici su je opljačkali, a niko se ne usuđuje da prenoći zbog navodnog prokletstva.

Kuća strave u Prisapu kod Livna

Na 15. kilometru od Livna prema Bihaću, u selu Prisap, stoji napuštena kuća poznata po jezivim krikovima, lupnjavi i dječijem plaču noću. Izbjeglice i stanari su bježali zbog zvukova iz zidova, poda i tavana. Prema legendi, na mjestu kuće nekada je bilo staro groblje. Vlasnik nije uspio da proda kuću zbog strašnih priča, a znatiželjnici tvrde da im se kvare fotoaparati. Priča se da su dva vojnika preminula nakon noćenja: jedan je izvršio samoubistvo, dok je drugog ugrizla zmija.

Srbija

Vodenica Save Savanovića – priča o vampiru

Jedna od najpoznatijih srpskih legendi vezana je za vampira Savu Savanovića. U selu Zarožje kod Bajine Bašte nalazi se njegova stara vodenica, za koju se vjeruje da je mjesto gdje se Sava, nakon smrti, vratio kao vampir. Prema predanju, ubijao je mlinare i isisavao im krv dok su mljeli žito. Mještani tvrde da se Sava posljednji put pojavio prije oko pedeset godina, a i danas izbjegavaju noćne posjete vodenici, noseći češnjak i kolac od gloga kao zaštitu. Legenda je oživljena kroz priču Milovana Glišića, film „Leptirica“ iz 1973. i knjigu „Strah i njegov sluga“ Mirjane Novaković.

Selo Koprivica i duh mlade žene

U selu Koprivica kod Zaječara, ljudi se ne usuđuju da šetaju noću zbog priče o duhu djevojke u vjenčanici. Jedna verzija kaže da je riječ o mladenki koja je poginula prije pedeset godina na putu za medeni mjesec. Druga verzija tvrdi da se objesila nakon što ju je vjerenik ostavio pred svadbu. Mnogi mještani tvrde da su je vidjeli, pa izbjegavaju selo po mraku.

Trojanov grad na planini Cer

Na planini Cer kod Šapca nalaze se ruševine tvrđave poznate kao Trojanov grad, koje se pripisuju mitskom caru Trojanu, inspirisanom rimskim carem Trajanom. Legenda kaže da je noću prelazio Savu i otimao djevojke u Sremu, a omiljeno mu je bilo selo pored bare Zasavice. U drugoj verziji, Trojan je demon koji se zaljubio u vilu, ukrao joj plašt i primorao na brak, s kojom je dobio pet kćeri. Vila ga je proklela da nikada ne pronađe petu kćerku. Ove priče spajaju ljubav i demonsku okrutnost, izazivajući strah kod posetilaca ruševina.

Crna Gora

Palata Tre Sorelle (Tri sestre)

U Prčnju kod Kotora nalazi se palata „Tre Sorelle“ iz 15. vijeka. Legenda kaže da su tri sestre – Fiomena, Gracijana i Rina – bile zaljubljene u kapetana Jerka Novanjanina. On je otplovio da odluči koju voli, a sestre su sklopile pakt: kako koja umre, njen prozor će biti zazidan da kapetan zna koja mu je ostala. Prva je umrla, a sestra je zazidala prozor; druga je umrla i treća je zazidala prozor. Kada je treća umrla, ostala je bez zazidanog prozora. Jerko se nikada nije vratio, a dva zazidana prozora izazivaju jezu kod prolaznika.

Otok mrtvih (Sveti Đorđe)

Pored Perasta, otok Sveti Đorđe okružen čempresima i zidovima benediktinskog manastira iz 12. vijeka poznat je kao Otok mrtvih. Većinu zauzima groblje, a legende govore o nasilnim smrtima: potres u 6. vijeku potopio je obalu, Turci su ga opljačkali u 17. vijeku, a drugi potres ubio je vjernike na Uskrs. Papa ga je prokleo zbog brojnih smrti. Jedna priča kaže da je francuski vojnik topom ubio voljenu djevojku, zatim postao redovnik i sahranjen u njen grob.

Gospa od Škrpjela

Ovaj vještačko ostrvo kod Perasta nastao je u 15. vijeku nakon što su braća Mortičić pronašla čudotvornu ikonu Bogorodice na hridi. Mještani su nasipali kamenje i sagradili crkvu. Tu je i tužna priča o Jacinti Kunić, koja je 25 godina čekala muža s mora, vežući goblen sa svojom kosom, od tamne do sijede od bola. S vremenom je oslijepila, a greške u vezu izazivaju divljenje i jezu. Istorija ne kaže da li je dočekala muža, ali goblen ostaje simbol njene patnje. Svakog 22. jula mještani nasipaju kamenje, čuvajući tradiciju.