Upravo tu leži Biburi, selo koje je Forbes za 2025. godinu zvanično proglasio najljepšim na svijetu.

Selo koje krasi i britanski pasoš

Biburi je malen, ali njegov utisak daleko prevazilazi veličinu. Toliko je ikoničan da se slike sela nalaze i na unutrašnjim koricama britanskog pasoša, što ga čini jednim od najfotografisanijih mjesta u Engleskoj. Još u 19. vijeku, slavni dizajner Vilijam Moris nazvao ga je "najljepšim selom u Engleskoj", a teško da mu se i danas može protivrječiti.

Arlington Rou – prizor koji se ne zaboravlja

Najpoznatija razglednica Biburija je Arlington Rou – niz kućica od toplog, medeno-žutog kamena. Podignute još davne 1380. godine kao monaško skladište vune, kasnije su pretvorene u domove za tkače. Danas, sa krovovima obraslim mahovinom i pogledom na reku Coln, izgledaju kao kadar iz filma ili stranica stare bajke.

Vrijeme koje ovdje stoji

Šetnja kroz Biburi djeluje kao povratak u prošlost. Reka Koln nježno vijuga između glavne ulice i močvarnog pašnjaka Rack Isle, dok patke mirno klize ispod vrbinih krošnji. Atmosfera je spokojna, gotovo nepomična – kao da je selo ostalo zauvijek zarobljeno u jednom tihom, XVII-vjekovnom trenutku.

Atrakcije koje čuvaju duh mjesta

Pored šarmantnih kućica, Biburi krije i nekoliko znamenitosti koje posjetioci ne propuštaju. Tu je čuvena Bibury Trout Farm, osnovana 1902. godine, gdje možete probati svježe ulovljenu pastrmku. Nezaobilazna je i crkva Svete Marije, sa saksonskim temeljima i vitražima toliko lepim da su krasili božićne markice Kraljevske pošte 1992. godine.

Ljepota koja donosi i teret

Ali laskava titula "najljepšeg sela na svijetu" nosi i drugu stranu medalje. Biburi ima tek oko 600 stanovnika, a tokom ljetnjih vikenda kroz njega prođe i do 20.000 turista. Svakoga dana pedesetak autobusa puni ljudi zaustavlja se ovde radi fotografije pred Arlington Rouom. Lokalni život trpi – mještani kažu da gube mir, da infrastruktura ne podnosi toliki priliv, a da većina posjetilaca ne ostaje dovoljno dugo da upozna pravo lice sela.

Između muzeja i stvarnog života

Stanovnici često primećuju da se Biburi doživljava kao "živi muzej", dok turisti zaboravljaju da iza kamenih zidova žive obične porodice. Opština je već uvela ograničenja za autobuse i zone za iskrcavanje, ne bi li vratila balans između života lokalaca i globalne pažnje koja selo neumoljivo obasipa.

Kako posjetiti Biburi bez žurbe

Ko poželi da otkrije pravi Biburi, ne bi trebalo da se zadrži samo na fotografiji. Najlepše ga je upoznati sporo i s mjerom – svratiti u pub The Catherine Wheel na pintu piva, probati svježu pastrmku na farmi, zastati kod crkve ili preći most preko rijeke Koln. Biburi nije mesto koje se "osvaja" kamerom, već miris, prizor i trenutak koji treba udahnuti.

(Ona.rs)