Toliko su je voljeli da su znali i po desetak puta da je naručuju u kafani.

Pjevač koji je snimio ovaj hit je Boban Zdravković koji je o svom hitu i omiljenoj pjesmi ozloglašenih zemunaca, nedavno govorio.

- Tada negdje krajem osamdesetih godina, ja sam već ranije snimio "Ne dolazi u moj san", srećem se s pokojnim Božom Milivojevićem iz Sokobanje s kojim sam mnogo lijepo radio. On je takav tesktopisac da je tekst gledao kroz slike života. Ja mu do tada kažem šta hoću od pjesme, a on to i napiše. I tada sam mu rekao da u to vreme, kada je već počelo brže da se živi, svi negdje hoće da polete kao da im je tijesna ova ovde okolina oko Niša, pa i oko Srbije. Ni u snu mi nije padao na pamet zatvor, ćelije i slično. I on se javlja, predstavlja mi "Ptičicu" koju ja snimam negdje 1988. ili 1989. godine, ne sjećam se dobro, davno je bilo. I to tada snimam sa bendom "Zlatni prsti" , a album se zvao "Praštam ti dušo" - počinje priču poznati niški pjevač narodne muzike Boban Zdravković.

Nakon toga, pjesma ne doživljava neki poseban uspjeh. Čuje se možda negdje u kafani, ali nema jačeg odjeka.

- Na tu pjesmu je imala uticaj malo i serija "Sivi dom" tada davno, ali ne nešto pretjerano. Nekako su je ljudi na neki način, spojili s tom serijom. I dolazi devedesete lude godine, u hali "Pionir" u Beogradu se održava neko posijelo. Gomila nas pjevača, svi pjevaju neke hitove, a ja sam se odlučio za "Ptičicu". Već su ti ljudi oko mene maltene "digli ruke" od te pjesme da će biti popularna. I onda sam primijetio jednu pojavu. Jedno je da pjevaš u kafani tu pjesmu, a drugo u hali. Dok ja izvodim tih ranih devedesetih "Ptičicu", narod me bledo gleda. Ne znaju tekst, ne znaju melodiju, ali ja ne odustajem od te pjesme. Nije bilo lako to izdržati pred 10.000 ljudi. Nakon toga, opet zatišje i onda počinje da se stvar polako pokreće. Narod je češće traži, idu neka emitovanja na radiju i slično. Ali, nije to bilo nešto preterano pa nije ni postala neki hit, ali je eto dogurala do njenog izvođenja pune tri i po decenije. Zato kažem, vrlo specifična sudbina pjesme, ona nije imala nikakav put, a eto izvukla se iz anonimnosti i dan danas se peva. I moja i verzija koja je prositekla iz naroda - ispričao je Zdravković.

On kaže da nije bilo nikakve indicije da će ova pjesma zapravo da postane takoreći himna svih zatvorenika. Od originalne verzije koju pjeva Boban Zdravković do transformacije teksta, a da smisao ostane sličan, dolazi negde sredinom devedesetih. Zdravković ne zna ko je napisao drugačiji tekst sa sličnom tematikom, ali zato se neke njegove kolege iz Niša prisjećaju toig vremena.

- To što pjeva Zemunski klan, taj tekst "prodaj majko golfa dizelaša pa izvadi sina robijaša" i drugo, koliko me pamćenje služi, je napisao neki Branko u niškom zatvoru. Bio je na odsluženju kazne i to je napisano tako, sredinom devedesetih, ali kako je došla pesma od ćelije do kafane pa i do klana, bog će ga znati!?

BONUS VIDEO: