Stručnjaci su je ispitivali kako bi bolje razumeli kako je uspjela da živi toliko dugo.
Testovi na Mariji Branjas Moreri, koja je bila najstarija osoba na svetu pre nego što je prošle godine preminula u 117. godini, doneli su stručnjacima pravo bogatstvo otkrića.

Glumica Džoan Kolins, možda je bila u pravu kada je izjavila da je "starost samo broj".

Najdublje biološko istraživanje jednog superstogodišnjaka otkrilo je da se čak i ekstremna starost može doživjeti bez nužnog slabljenja mozga ili nagomilavanja uobičajenih bolesti. Ljekari u Španiji sproveli su sveobuhvatnu seriju testova na Mariji Branjas Moreri, koja je bila najstarija osoba na svetu prije nego što je prošle godine preminula u 117. godini, piše "Gardijan".

Šta su pokazala otkrića?

Otkrića su pokazala da, iako je njeno tijelo jasno odražavalo znake ekstremne starosti, niz bioloških faktora štitio ju je od bolesti koje obično muče ljude u poznim godinama života.

"Opšte pravilo je da kako starimo postajemo bolesniji, ali ona je bila izuzetak i željeli smo da razumijemo zašto", rekao je dr Manel Esteler iz Istraživačkog instituta za leukemiju Hosep Kareras u Barseloni. "Po prvi put smo uspjeli da razdvojimo biti star od biti bolestan."

U godinama prije smrti, Marija je pozvala ljekare da je proučavaju kako bi otkrili zašto je doživjela tako duboku starost. Rođena u San Francisku 1907. godine, Marija se 1915. preselila u Kataloniju i preživjela dva svjetska rata, španski građanski rat i pandemiju kovida, od kog se oporavila u 113. godini.

Esteler i njegove kolege koristili su uzorke krvi, pljuvačke, urina i stolice prikupljene godinu dana prije smrti kako bi stvorili detaljnu sliku njene biologije. Testovi su obuhvatili njenu genetiku i stepen u kome su različiti geni bili uključeni ili isključeni; vrste i nivoe proteina u njenoj krvi, produkte razgradnje nastale reakcijama u tijelu, kao i raznovrsnost mikroba u njenim crijevima.

Među brojnim otkrićima, utvrdili su da su zaštitni kapici, tzv. telomere, na krajevima njenih hromozoma bili izuzetno kratki, što je jasan znak starosti ćelija. Njen imuni sistem takođe je pokazivao tragove starenja, bio sklon inflamaciji, a otkrivene su i mutacije koje obično vode ka leukemiji.

Ali Marija je, čini se, bila dobro zaštićena. Tjelomere se skraćuju svaki put kada se ćelije dijele, a njene su bile toliko kratke da su možda štitile od raka time što su ograničavale dalju diobu ćelija, objasnio je Esteler.

Detaljno ispitivanje njenog DNK otkrilo je varijante gena koje su štitile srčane i moždane ćelije od bolesti i demencije. U cijelom tijelu imala je niske nivoe inflamacije, što je smanjivalo rizik od raka i dijabetesa, kao i efikasan metabolizam holesterola i masti. "Sve su to ključni faktori jer su povezani sa bolestima tipičnim za starije ljude i upravo one vas na kraju ubiju", rekao je Esteler.

Tim se zatim okrenuo epigenetskim satovima, koji proučavaju obrasce ekspresije gena, kako bi procijenio biološku starost Marije Branjas. "Ona je bila barem 10 do 15 godina mlađa (od svoje hronološke starosti)" rekao je Esteler. Njena crijevna mikrobiota takođe je bila vrlo mlada za njene godine, sa obiljem bifidobakterija, koje se smatraju korisnim za zdravlje.

Nije sve bila samo genetika

Njena dugovječnost, međutim, nije bila samo stvar genetike. Marija nije imala višak kilograma, jela je mnogo jogurta, nije pušila niti pila alkohol. Imala je bogat društveni život sa prijateljima i porodicom u blizini. Sve je to sigurno pomoglo, istakao je Esteler.

Jogurt je dakle bila namirnica koju je Marija voljela mnogo da jede.

On se nada da će ovo obilje informacija pomoći naučnicima da razviju nove tretmane koji će ljudima omogućiti zdraviju starost. "Možemo razviti lijekove koji će oponašati dejstvo dobrih gena", rekao je on. "Marijini roditelji dali su joj veoma dobre gene, ali mi ne možemo birati svoje roditelje."

Profesor Hoao Pedro de Magaljajš sa Univerziteta u Birmingemu rekao je: "Ovi izuzeci u dugovječnosti mogli bi da pruže uvid u to kako stariti bolje. Kada bismo mogli da otkrijemo koji su tačno geni povezani sa ekstremnom ljudskom dugovječnošću i zdravom starošću, to bi moglo da ponudi tragove o mehanizmima starenja, kao i ciljeve za razvoj lijekova koji bi svima omogućili duži i zdraviji život."