Klodijana i Duško Maraš već 11 godina uživaju u skladnom braku i ljubavi koja je odoljela svim iskušenjima. Njihov dom nalazi se u selu Goševo na Goliji, mjestu gdje su uslovi života izuzetno surovi, naročito tokom dugih i hladnih zima. Uprkos teškim okolnostima i činjenici da njihova djeca do škole svakodnevno prelaze više od 13 kilometara u jednom pravcu, porodica Maraš živi ispunjeno i srećno, uvek sa osmijehom na licu.

Neobično upoznavanje u Albaniji

Njihova ljubavna priča počela je sasvim neočekivano. Klodijana se zaljubila u Srbina u Albaniji, a sudbina je, kako sama kaže, učinila svoje.

– Kuma je došla u moje selo da me posjeti sa svojim kumom i tako smo se upoznali 6. marta 2013. godine. Već 28. aprila iste godine vjenčali smo se. Danas je veoma teško naći osobu sa kojom ćeš dijeliti i dobro i zlo, sa kojom ćeš osnovati porodicu – prisjetila se Klodijana.

Ljubav jača od svih prepreka

Razlike u godinama, kulturi, veroispovijesti i jeziku nisu bile prepreka za njihovu ljubav.

– Ja sam katolkinja iz Albanije, plašila sam se kako će sve izgledati kada dođem u Srbiju. U početku je bilo povuci–potegni, nisam razumjela ni jezik, sve mi je bilo novo. Ali eto, izgleda da je Bog umiješao prste i sve je ispalo kako treba. Već 11 godina smo zajedno i uvek smo tu jedno za drugo – ispričala je Klodijana.

Petoro djece i život na Goliji

Njihova ljubav okrunjena je sa pet kćerki. Iako odrastaju u surovim uslovima Golije, djeca ne gube vedrinu, a roditelji se trude da im obezbijede što bolju budućnost.

– Najstarija kćerka ima 10 godina, a najmlađa godinu i po dana. Snalazimo se kako znamo – rekla je Klodijana kroz osmijeh.

Porodična toplina i prihvatanje

Klodijana se prisetila trenutaka kada je stigla u Duškov dom, ističući da je njegova porodica odmah prihvatila.

– Moje zaove, to ne mogu nikad da zaboravim, plakale su od sreće kada sam došla. Gledale su me ne kao snaju, već kao svoje dijete, a i bila sam djevojčica. Kada sam se prvi put porodila, bila sam mlada i neiskusna, mnogo su mi se našle, pomagale i izlazile u susret.

Znala je da finansijska situacija nije najbolja, ali to je nije pokolebalo.

– Znala sam sve, ali ako smo mi dobri ljudi, sve će da se sredi. Džabe ako imaš sve, a nemaš ljubav. Ako nema sloge u porodici, sve drugo ne vrijedi – naglašava ona.

Zajednički trud i borba za bolji život

Iako su živjeli skromno, bez kupatila i vode u staroj kući koja je pripadala Duškovim roditeljima, nisu klonuli duhom.

– Nažalost, svekra i svekrvu nisam upoznala. Kuća je bila trošna i stara, ali zajedno smo se borili. Odlučili smo da gradimo nešto svoje – kaže Klodijana.

U tome su im pomogli dobri ljudi, humanitarna organizacija „Srbi za Srbe“ i pevačica Dragana Mirković, zahvaljujući kojoj je njihov dom dobio novi sjaj.

– Moja Radica, zaovina jćerka, prijavila nas je u „Srbe za Srbe“. Verovala sam da će nam neko pomoći, a onda se uključila i Dragana Mirković. Mi smo uspjeli da sazidamo do druge ploče, a ona nam je sa prijateljima pomogla da završimo sve. Za samo sedam mjeseci dobili smo dom iz snova – sa zahvalnošću priča Klodijana.