Iako bez formalnog školovanja u početku, kasnije je završio studije književnosti. Objavio je više od 85 knjiga, među kojima su i četiri romana, a oko 300 njegovih pjesama je komponovano.

Stihovi za Bijelo dugme, Čolu, Indekse...

Svojim stihovima obilježio je karijere najpoznatijih muzičara bivše Jugoslavije: Bijelo dugme („Ima neka tajna veza“, „Šta bi dao da si na mom mjestu“, „Glavo luda“), Zdravko Čolić, Indeksi, Neda Ukraden, Arsen Dedić i mnogi drugi. Pisao je i za djecu, kao i kultne televizijske emisije, poput „Šta djeca znaju o zavičaju“.

Život u skromnosti, a duša puna stihova

Duško je živio skromno, bez luksuza, često putovao vozom — ne iz nemaštine, već jer mu je ritam voza pomagao da složi stihove. Njegov bratanac Darko Trifunović odbacio je tvrdnje da je pjesnik umro u bijedi, naglasivši da Duško „nije htio da uzme ništa – ni novac, ni poklone, ni položaje“, i da je svoje pjesme poklanjao, nikad naplaćivao.

Rat, gubitak i povlačenje

Po izbijanju rata 1992. napustio je Sarajevo sa samo ključem zapaljenog stana. Odbio je ponude za funkcije i smjestio se kod prijatelja na selu. U Novi Sad se preselio kasnije, gdje je i proveo posljednje godine života.

Gubitak rukopisa jedne knjige u požaru duboko ga je pogodio i tada je, kako je govorio, „odlučio da umre“. Ipak, snagu su mu povremeno vraćali trenuci kada bi čuo hiljade glasova kako pjevaju njegove stihove.

Smrt i simbolika odlaska

Duško Trifunović preminuo je 28. januara 2006. godine, a sahranjen je u Sremskim Karlovcima, na brdu Čerat, po sopstvenoj želji. Na dan sahrane, na nebu se od tragova aviona formirao broj osam – simbol beskonačnosti.

„Duško je bio između dva svijeta – ovog zemaljskog i onog pjesničkog, nedokučivog. Nije ga interesovalo blago ovoga svijeta“, rekao je njegov bratanac Darko.

(Stil Kurir)