Spremile se četiri svekrve i pet snaha da otputuju do Slovenije na odmor, jer još jedino u Sloveniji nisu bile od svih republika bivše Jugoslavije.

Sjednu svekrve u jedan auto, a snajke u drugi, jer je dug put pa da se sve mogu lijepo ispričati i uživati. Kad, poslije dužeg puta, negdje u Hrvatskoj, u oštroj krivini — slete svekrve s puta i padnu  u veliku provaliju,  sve četiri poginu na licu mjesta.

Brzo se zaustave snajke i pojure da vide šta je sa svekrvama. Čim su vidjele da su „otišle kod Svetog Petra na istinu“, počeše se snajke radovati — samo jedna poče da plače i rida, jedva je ostale smiriše.

Čim su je smirile, upitaše je:
— Šta ti je? Što tako plačeš?

A ona će jadna kroz suze:
— Pa ja moju svekrvu nikako nisam mogla nagovoriti da pođe s nama…