Svako dijete ima svoju „omiljenu fazu“ – period kada traži samo jednu namirnicu iznova i iznova. Ali za malog Lenija Sartina iz Eseksa, ta faza je trajala sedam godina i pretvorila se u pravi poremećaj ishrane. Od svoje druge godine, Leni je odbijao sve što nije krompir, i to isključivo pečen u ljusci, sa pasuljem i sirom.

Roditelji su u početku mislili da je riječ o prolaznoj dječjoj hirovitosti, ali vremenom su shvatili da njihov sin boluje od fobije koja ga sprečava da jede bilo šta drugo.

Hiljade krompira – i nijedno voće ili povrće

Majka Kejli i otac Luis pokušavali su godinama da ga nagovore da proba nešto novo, ali svaki put bi završili neuspehom – Leni bi počeo da se gadi, imao bi mučninu ili bi se gušio čim bi vidio hranu koja mu nije poznata.

„Devet od deset puta, kad bih ga pitala šta želi za večeru, rekao bi – krompir. I to uvijek sa pasuljem i sirom, ništa drugo. Na kraju smo izračunali da je u životu pojeo oko 2.500 krompira“, priča majka.

Roditelji su u početku bili mirni, vjerovali su da je krompir dovoljno zdrav i da je dječak fizički aktivan. Ali problemi su postali očigledni – Leni je imao malo energije, odlazio je na spavanje prerano, a noga mu je stalno nervozno poskakivala.

Kada doktor ne pomogne – a hipnoterapeut uspije

Kejli je godinama obilazila ljekare, od pedijatara do alergologa. Neki su mislili da je Leni samo izbirljiv, drugi da će faza sama proći. Ali onda je saznala za kognitivnog hipnoterapeuta Dejvida Kilmrija, stručnjaka koji je već pomagao djeci sa sličnim problemom.

U očajanju su zakazali seansu. Poslije samo dva sata hipnoterapije, Leni je prvi put u životu probao jagode i banane. Njegov strah od novih ukusa naglo je nestao.

„Bilo je nevjerovatno. Kao da se nešto prelomilo u njegovoj glavi. Moj otac, koji ga viđa na nekoliko nedelja, odmah je primijetio razliku – rekao je da je porastao, djelovao snažnije i pun energije“, objašnjava Kejli.

Nova energija i novi život

Poslije hipnoterapije, Leni je proširio jelovnik – sada jede više od 20 različitih namirnica, uključujući povrće i voće, dok krompir jede tek ponekad. Njegova kondicija se popravila toliko da je uspio da završi dječju trku od 5 kilometara i da obori svoj lični rekord.

„Njegova noga, koja je stalno poskakivala, bila je zapravo reakcija tijela koje je vapilo za hranljivim materijama. Sada kada ih unosi, sve se smirilo“, kaže majka.

Stručnjaci objašnjavaju: Šta je zapravo problem?

Hipnoterapeut Kilmri objašnjava da je Leni patio od ARFID poremećaja (Avoidant/Restrictive Food Intake Disorder) – ozbiljne fobije hrane. To nije obično „dječje birkanje“, već strah koji dijete sprečava da proba nove ukuse.

„Bila mi je čast da radim sa Lenijem i da ga vidim kako otkriva novu hranu. To je inspiracija i za njega i za cijelu porodicu“, poručuje stručnjak.

Poruka roditeljima

Priča male porodice iz Eseksa podsjeća da ponekad ono što izgleda kao dječiji hir može da skriva ozbiljan problem. Lenijeva zavisnost od krompira trajala je sedam godina i mogla je da ga ozbiljno ugrozi, ali pravovremena pomoć promijenila mu je život.

Za roditelje širom svijeta, ovo je i lekcija – upornost, otvorenost ka alternativnim terapijama i pravovremena reakcija mogu napraviti ogromnu razliku.

(Ona.rs/Mirror)