Laura Šefer iz Pensilvanije provela je više od decenije u borbi sa nizom bolnih i iscrpljujućih simptoma, ne sluteći da je pravi uzrok sve vrijeme bio oko nje – i u njoj. Tek nakon niza pogrešnih dijagnoza, nepotrebnih operacija i godina fizičke i psihičke patnje, otkrila je da je njeno zdravlje uništavalo trovanje buđi.

Priča počinje 2012. godine, kada je Laura, tada u ranim dvadesetim, započela novu životnu etapu – uselila se u više od 100 godina staru farmu i stupila na novo radno mjesto.

Iako je bila puna entuzijazma, radost je ubrzo zasjenjena prvim simptomima: osjećajem sličnim urinarnoj infekciji (bez prisustva infekcije), neobjašnjivim povišenim temperaturama, hroničnim umorom i mentalnom maglom.

Često je dobijala virusne infekcije, a opšti osećaj slabosti pripisivala je stresu, novom poslu i "realnosti života". Međutim, simptomi su se samo delimično povukli nakon što je napustila staru farmu, a zdravstveno stanje nastavilo da se pogoršava.

Tokom narednih godina Laura je više puta mijenjala mjesto boravka, rodila djecu, dojila, mijenjala poslove – ali joj je telo sve teže funkcionisalo. Nakon preseljenja na novu farmu 2018. godine, simptomi su eksplodirali. Lista tegoba obuhvatala je iscrpljujuće menstrualne cikluse, rektalna krvarenja, jake bolove u stomaku, dijareju, lupanje srca, izražene alergijske reakcije na hranu, otežano disanje, gubitak tjelesne mase i niz neuroloških problema.

Bila je na pregledima kod urologa, kardiologa, gastroenterologa, ginekologa, ali niko nije uspio da poveže sve simptome u jednu cjelinu. Prošla je kroz dva kolonoskopijska pregleda, endoskopiju, magnetske rezonance, CT skenere, ultrazvuke, laboratorijske analize, hormonske panele, operaciju uklanjanja endometrioze, pa čak i histerektomiju i uklanjanje slijepog crijeva.

"Duboko žalim zbog histerektomije", priznaje Laura danas. "Ljekari su vjerovali da su moji simptomi posljedica endometrioze i adenomiotičnih promjena, ali rezultati operacije nisu potvrdili očekivanja. Osim što nije riješila problem, operacija je pogoršala hormonski disbalans."

Propisivani su joj antibiotici, beta-blokatori, hormonski preparati, dodaci ishrani i posebne dijete – ali olakšanje nikada nije došlo.

Tek u jesen 2024. godine, tokom jednog od najtežih pogoršanja, njen funkcionalni ljekar postavio je pitanje koje niko prije njega nije postavio: Gdje ste bili poslednjih dana? Kada je pomenula da je boravila u porodičnoj kući staroj 200 godina, ljekar je predložio testiranje na prisustvo mikotoksina – otrovnih supstanci koje luče određene vrste buđi.

Rezultati su bili šokantni: svi glavni mikotoksini bili su ekstremno povišeni. Eksperimentisala je nekoliko meseci, izbegavajući sve potencijalne okidače osim boravka u kući i štali. Simptomi su se vraćali gotovo odmah po ulasku u te prostore.

Stručnjaci veruju da je izloženost počela još u prvoj staroj kući prije 12 godina, kada je udisanjem spora došlo do kolonizacije buđi u njenom tijelu, a život na farmi sa stajama, senom i životinjskom posteljinom dodatno je pogoršao problem.

Prema riječima dr Ehsana Alija, interniste i gerijatrijskog specijaliste iz Beverli Hilsa, trovanje buđi "godinama ostaje ispod radara" jer simptomi liče na brojne druge bolesti – od autoimunih poremećaja do anksioznosti.

"Ako ljekar ne postavi ciljana pitanja o životnom okruženju, vlažnim prostorijama, mirisu na vlagu ili ranijem prisustvu buđi, šansa da se na vreme prepozna uzrok gotovo ne postoji", kaže dr Ali.

Od trenutka kada je saznala pravu dijagnozu, Laura je izbacila sve izvore buđi iz svog života: prestala je da ulazi u štalu, ugradila pročistače vazduha i odvlaživače, prešla na ishranu punu sveže i čiste hrane, a kuću održava tako da bude potpuno suva i provjetrena.

Rezultati su zadivljujući – tri mjeseca nije imala ni jedno rektalno krvarenje, mentalna jasnoća se vratila, a energija joj se značajno poboljšala.

"Prvi put poslije toliko godina osjećam da kontrolišem svoje zdravlje", kaže Laura.

Oporavak će, međutim, trajati, jer je tijelo godinama bilo izloženo toksinima. Uprkos tome, napredak koji je postigla naziva "nevjerovatnim" i vjeruje da će povratiti život koji joj je buđ oduzela.

Laura danas svoju priču dijeli na društvenim mrežama (@back.acre.iron na TikToku), a njeni video-snimci bilježe stotine hiljada pregleda. Povezala se sa mnogima koji prolaze kroz slična iskustva, a njen cilj je da ljudima skrati put do prave dijagnoze.