Čelsi Robinson, samozvana manekenka i preduzetnica, nije nepoznata u svijetu estetske kirurgije – ne ustručava se potrošiti koliko god je potrebno, niti otputovati bilo kamo kako bi postigla željeni izgled.

Dosad je u razne zahvate uložila više od 140.000 evra. Zato joj nije bilo neobično što je 2019. iz Londona otputovala u Dominikansku Republiku kako bi ugradila implantate u stražnjicu. Karibi su česta destinacija za one koji traže povoljnije, a često i kvalitetne estetske operacije u usporedbi s onima u SAD-u.

U emisiji britanske TV ličnosti Olivije Attwood „Olivia Attwood: The Price of Perfection“, Robinson je ispričala traumatično iskustvo i kako je operacija pošla po zlu.

„Kad sam se vratila iz Dominikanske Republike, otišla sam u teretanu. Radila sam čučnjeve i osjetila sam nešto,“ rekla je Chelsea (29).

„Noga mi je utrnula i osjetila sam da je nešto ispalo. Implantat mi je visio.“

Kada implantati više ne ostanu na mjestu

Ono što je Robinson doživjela jest rijetko – ali moguće. Normalno je da se glutealni implantati pomiču tijekom korištenja mišića, no ako se pomiču previše – to može postati ozbiljan problem.

Prema navodima klinike Westlake Dermatology: „Prekomjerno pomicanje implantata najčešće nastaje kada je tkivni džep u koji su postavljeni prevelik, pa implantat ima prostora za ‘šetanje’. Pomaknuti implantati stražnjici daju neprirodan oblik i zahtijevaju dodatne kirurške zahvate kako bi se ponovno učvrstili.“

To je upravo ono što se dogodilo Robinson, koja je potom potrošila dodatnih 85.567 evra na korektivne operacije kako bi „popravila“ svoju stražnjicu.

Neugodni mirisi kao nuspojava

Osim pomicanja, još jedna moguća nuspojava zahvata na stražnjici može biti – neugodan miris.

„Taj miris nakon BBL-a je stvaran“, rekao je dr. Eric Anderson iz klinike Impressions Face + Body u Chicagu za Daily Mail.

Prema klinici South Shore Plastic Surgery, miris se često opisuje kao pljesniv ili kiseo. Uzroci mogu uključivati lošu higijenu, ali i odumiranje masnog tkiva – stanje poznato kao masna nekroza:

„Kada se u nekom dijelu tijela nalazi više masnog tkiva nego što ga krvne žile mogu opskrbiti, ono odumire kroz proces koji zaudara i naziva se masna nekroza. To može dovesti do infekcija koje zahtijevaju antibiotike, hospitalizaciju, a ponekad i sepsu“, upozorio je dr. Anderson.