Od Obrenovca, nizvodno, desnom stranom obale Save nalazi se Barič. U ovom maleckom mjestu, za koje neki čak nisu ni čuli, živi glavni akter naše priče - Milanče Radosavljević.


Mlađim generacijama ovo ime možda ne znači mnogo, no one starije zasigurno vrlo dobro znaju o kakvoj živućoj legendi narodnog melosa je riječ.


Šumadinac iz Bariča, Milanče Radosavljević jedan je od onih velikana muzike koji staje u red sa, kraljevima sada već "nebeske kafane" - Tozovcem, Tomom, Cunetom.


Vlasnik bezvremenskih hitova, poput "Dao bih ovo malo života" ili "Žena plave kose", u razgovoru sa ekipom Aloonline portala otkrio je kako je došao do zvjezdanog neba narodne muzike iz pukog siromaštva i teških vremena.

Muzičar sa "obje noge" - priče o djetinjstvu ranom


Milanče je od malih nogu bio okružen muzikom, pa valjda i odatle njegova ljubav prema pjesmi. U ta vremena, u nedostatku struje, otac im je pred spavanje često svirao violinu, te je na taj način Milanče učio prve pjesme.


- Moji u porodici su svi muzikalni. Moj deda je jako pjesmu volio, prve sam pjesme od njega naučio. Otac je svirao nekoliko instrumenata. Kad smo bili djeca, tad struje nije ni bilo, mi sva djeca sjednemo na krevet, otac uzme violinu i svira nam. Tako sam i naučio neke pjesme prije škole u ranoj mladosti. U našoj kući muzika je vrlo važna stvar, uvijek se pjevalo - otpočeo je priču Milanče.



[caption id="attachment_271447" align="aligncenter" width="362"] foto: fb[/caption]

Vrlo interesantno jeste da je Milanče pored glasa imao talenat i za sviranje. Kako on kaže, to naprosto ide jedno uz drugo, jer da biste bili kompletan muzičar valjalo bi i da umijete svirati, a i pjevati.


- Ja sam počeo kao klinac, volio sam jako da sviram harmoniku, pa sam išao na časove. Prvo počeo na slavama, pa igranke, svadbe. U početku sam nastupao kao svirač na koncertima. Vidite, da bi neko bio muzičar on mora i da svira i pjeva, to je kao da na primjer čovjek ima samo jednu nogu - ne može hodati normalno - kaže pjevač.



Igranke pod bagremom i prvi dinar od muzike


Iako nije snimao pjesme, Milanče je kao mladić već uveliko nastupao na raznoraznim veseljima poput slava, svadbi, rođendana i igranki. Upravo na jednoj igranki je i zaradio svoj prvi dinar, odnosno unovčio svoj talenat, a ono što je uradio sa tim novcem mu se zaista isplatilo.


- Prvi dinar sam počeo da zarađujem od 1961. godine. Daleko prije prvog singla. Ja sam kao klinac svirao na igrankama. Uzmemo jedan kolac bagremov, visoki i tu okačimo fenjer. Svake subote pravila se igranka na koju je znalo doći oko 200-300 mladih. To je bilo neopisivo, nešto što sad nema nigdje. Tu sam zaradio neke prve pare, kupio zemlju i posadio bagrem. Nikada nisam živio danas za danas, uvijek sam živio danas za budućnost. Uvijek sam vidio budućnost ispred sebe zato sada u ovo vrijeme krize bar imam šumu, zime za mene nema - govori kroz smijeh Milanče.



Prelomna tačka karijere i bezvremenski hitovi


Prve pjesme počeo je snimati tek sa 33. godine i to zaslugom jednog čovjeka.


- Aca Stepić kompozitor, došao jedno veče u restoran "Železnik", slušao me malo i rekao dođi sutra da ti dam pjesme. Prva koju sam snimio bila je "Pozdravi draga sina". Zatim sam snimio još tri pjesme, kroz tri godine. Nekako mi se činilo da se ništa ne mijenja u mom životu. Očekivao sam da će to nešto da plane, međutim i dalje sam živio od sviranja na veseljima. Onda se desio Diskos, pjesma "Žena plave kose", odatle je sve krenulo. Znate, ja nisam mnogo pjesama u životu napravio. Napravio sam 44, a snimio 60 pjesama - priča Milanče.



[caption id="attachment_271435" align="aligncenter" width="861"] foto: prntscrn[/caption]

"Dao bih ovo malo života" uskoro puni 40 godina. Pjesma koja je obilježila karijeru legende narodne muzike i dan danas se pjeva, kako po kafanama tako i po raznoraznim veseljima. Bezvremenski hit u početku i nije baš dobio pažnju kakvu je zaslužio, no, onda se desio preokret.


- Pokojni Stevica Spasić koji je napisao Kostićevu "Sačuvaj tajnu ljubavi moja" napisao je i tu pjesmu. Da budem iskren, pjesma se 10 godina nije mnogo primjećivala, ali onda tokom rata počela se puštati na "Radio Safir" Pančevo i BN-u i tako doživjela bum - rekao je za Aloonline Milanče.



Bračni savjeti i kako (ne) voljeti muzičara: "Žene su meni uvijek bile najveća radost"


Gledajući Milančetove fotografije iz mladosti dalo bi se zaključiti da je bio izuzetan šarmer. Vedrog duha i širokog osmijeha zasigurno je plijenio pažnju djevojkama na svirkama, a ni sam ne krije da je nekada bio "đavolast".


- Žene su uvijek meni bile najveća radost. U to vrijeme su mnoge očekivale da se udaju za mene - priča Milanče, pa dodaje kako je blago naći ženu sa kojom možeš dočekati starost. Ja sam prvo pravio greške, pa sam ih onda ispravljao. Kao mladi kad počnete da griješite imate vremena da se ispravite, a kad uđete u godine poslije nema ispravke. Život je jedna velika škola, cijeli život se učimo i na kraju umremo i nemamo pojma. Ako u životu nađeš ženu sa kojom ćeš dočekati starost to se zove sreća - kaže Milanče Radosavljević.



[caption id="attachment_271448" align="aligncenter" width="1584"] foto: prntscrn[/caption]

On je svoju sreću našao i to prije više od 50 godina. Pored cjelonoćnih svirki, mnoštva djevojaka kojima je Milanče bio okružen i vikenda provedenih van kuće, reklo bi se da nije jednostavno biti supruga muzičara. Kako i sam kaže vrlo malo je takvih žena koje će te uprkos svemu tome čekati kod kuće kući sa toplim ručkom.


- Sa mojom Micom sam 55 godina. A znate kako, prije smo se više voljeli, sad se više svađamo, ali gura se. Vrlo je malo takvih žena. Kada biste progovorili sa mojom suprugom dvije riječi treća bi bila "nemoj da se udaš za muzičara", a u duši viče "udaj se". I te žene sa svirki ako me uzmu na revers, vrate me. Jedna stara žena kazala je "bolje imati muža švalera, nego pijanca. Onaj švaler će da se vrati, a od pijanca nema ništa" - dodaje naš sagovornik.



Duh narodne pjesme danas i komercijalna muzika


[caption id="attachment_271436" align="aligncenter" width="812"] foto: prntscrn[/caption]

Danas sa sigurnošću možemo kazati da na prste možemo izbrojati kvalitetne muzičare i kvalitetne pjesme. U doba novokomponovane "autotjun" muzike, koja prohuji s vihorom, talenat pada u sjenku. Tako da je sasvim nevažno da li pjevate dobro ili loše sve dok se vaš glas elektronski da "ispeglati".


Koliko se zapravo izgubio duh narodne muzike i kvaliteta iste govorio nam je i Milanče.


- Prije je pjesma mirisala na nas. Mi smo imali svoj način pjevanja, kao što Rumuni imaju svoj, Mađari, tako i mi. Mi smo imali taj naš narodni melos koji nikada nije uginuo niti će jer postoje slušaoci koji i dan danas slušaju - kaže Milanče, pa dodaje: - Danas svi teže da pjevaju neke uprošćene pjesme, folk, mirišu na zabavne, a nisu to. Neko jednostavno ne može da otpjeva taj narodni melos, nema taj triler nema osjećaj, pa onda on napravi pjesmu po svojoj mjeri i pjeva onako kako on može da pjeva. To nisu pjesme narodne.



U 79-oj kao momak: "Radim kao da će djeca sutra da mi pođu u školu"


Milanče već nekoliko godina unazad ne snima pjesme, pa nas je zanimalo kako on to provodi penzionerske dane. Vjerovali ili ne 79-ogodišnji pjevač radi kao da mu je 29 i to u - šumi.

- Nećete mi vjerovati, ja 10 dana uzastopno radim u šumi. Svaki dan po 10 metara drva, kući dotjerali 100 metara ukupno. Ustajem u 6, liježem u 8. Zdravlje me odlično služi, ja radim tako kao da će djeca da mi pođu u školu - rekao je kroz smijeh pjevač.



"Žalim za samo dvije stvari u životu"


Na samom kraju razgovora sa Milančetom pitali smo ga još jednu stvar. Ono što je nas zanimalo jeste da li postoji nešto za čim u životu žali, nešto propušteno ili nešto za šta se kaje.


- Jedino se kajem što nisam išao u školu, mogao sam biti dobar đak, ali bilo siromašno i teško vrijeme. Druga želja, što nisam imao više djece. Imam samo sina i kćerku, a trebalo je da imam bar četvoro najmanje - na kraju nam je rekao Milanče.



BONUS VIDEO: