Zaljubljenost je posebno stanje i ne govori se bespotrebno da smo tada "na sedmom nebu". Ne možemo da spavamo od uzbuđenja, osjećamo leptiriće u stomaku, stalno smo nasmijani i osjećamo se poletno. Mnoge naučnike je zanimalo šta se sve dešava u našem mozgu kada smo zaljubljeni, pa su u skladu sa tim vršili brojna ispitivanja.
Biološki antropolog Helen Fišer i neurolog Lusi Braun proučavali su i analizirali rezultate skeniranja mozga stotine ljudi koji su bili u različitim fazama ljubavnih odnosa. Oni su primjetili da su osobe u dugim i srećnim vezama imale izraženu aktivnost u tri oblasti mozga:
- delu koji je bio zadužen za empatiju
- oblasti povezanoj sa kontrolom emocija i stresa
- oblast povezana sa pozitivnim iluzijama o ljudima.
U trenucima zaljubljenosti, mozak aktivira dio koji je zadužen za razvijanje pozitivnih slika/iluzija, kako bi produžio našu sreću. To znači da on postaje "slijep" za mane i negativne sudove. Fokusira se samo na dobre i pozitivne stvari, pa nas tako onemogućava da donosimo realniji sud o osobi koju volimo. Otuda i onaj izraz "ljubav je slijepa".
To može imati dobre i loše: idealizacijom partnera nismo u stanju da vidimo pravu sliku i da li je baš ta osoba dobra za nas, a sa druge strane, tjera nas da volimo partnera bez obzira na loše osobine i mane, a samim tim i budemo tolerantniji i lakše sklapamo kompromis.
BONUS VIDEO:
