Dikens je, prema predanjima, za Elizinu sudbinu saznao preko svoje prijateljice Kerolajn Čizom, koja je bila komšinica porodice Donitorn.

Dolazak u Australiju

Godine 1836, Džejms Donitorn, bivši sudija Istočnoindijske kompanije, preselio se sa desetogodišnjom kćerkom Elizom u Sidnej, u elegantnu vilu Kamperdaun Lodž. Elizina majka i dvije sestre preminule su nekoliko godina ranije u epidemiji kolere u Indiji.

Otac je pokušavao da je uda za sinove svojih kolega, ali Eliza je sve brakove odbijala – željela je da se uda iz ljubavi.

Tajna ljubav i tragedija

U crkvi Svetog Stefana Eliza je upoznala službenika brodarske kompanije, Džordža Katbertsona. Zaljubili su se i tajno se viđali među grobovima na obližnjem groblju. Otac je isprva pokušao da ih razdvoji, a zatim dao prividnu podršku uz uslov da Džordž napusti posao i živi s Elizom. Vjenčanje je zakazano.

Na dan svadbe, međutim, Džordž se nikada nije pojavio. Eliza je naredila da se ništa ne dira – trpeza je ostala netaknuta, a haljina zaključana u ormaru. Ubrzo je otkrila da je trudna. Kćerka Ana je odmah data na čuvanje, a Elizi je kasnije rečeno da je dijete umrlo.

Nikada više nije napustila kuću.

Usamljeni život do smrti

Nakon smrti oca 1852. godine, Eliza je postala samotnjakinja. Odbijala je da ide u Englesku i nije podizala zastore. Kapije Kamperdaun Lodža bile su odškrinute – vjerovala je da će Džordž jednom doći. Na ulazu je čuvala mastifa, kako bi spriječila uljeze.

Mnogi su spekulisali da je Džordž bio potkupljen ili čak uklonjen. Navodno je umro u Indiji 1858. godine.

Veza sa literaturom

Roman „Velika očekivanja“ objavljen je 1861. godine, dok je Eliza još bila živa. Gospođica Hevišam, žena koja nikada nije skinula vjenčanicu i čuva svečani sto, neodoljivo podsjeća na Elizu Donitorn.

Eliza je preminula 20. maja 1886. u 60. godini, a mnogi vjeruju – od slomljenog srca, baš kao i njena majka. Sahranjena je pored oca na Kamperdaun groblju, nedaleko od mjesta gdje je možda doživjela prvi i posljednji poljubac, piše Kurir.