Jedna od najsvježijih i najfascinantnijih tvrdnji dolazi iz tima istraživača sa Univerziteta u Torinu - biljke, izgleda, mogu da „osluškuju“ zvukove iz svoje okoline, posebno zujanje pčela, i da na njih reaguju povećanjem količine i kvaliteta nektara.

Ovo otkriće preokreće tradicionalni pogled na biljke kao pasivne učesnike u prirodnim procesima. Umjesto toga, pokazuje se da su one aktivne, promišljene i nevjerovatno prilagodljive u svom odnosu s oprašivačima.

Zujanje podstiče proizvodnju nektara

Studija, koju je predvodila profesorka zoologije Frančeska Barbero, sugeriše da biljke koriste zvukove kao dodatni kanal za komunikaciju sa insektima. Posebno reaguju na niskofrekventne vibracije koje stvaraju pčele dok lete u blizini cvjetova. Eksperiment je pokazao da cvijeće, konkretno zevalica (snapdragons), reaguje na zvuke zujanja „puževskih pčela“ (Rhodanthidium sticticum), efikasnih oprašivača, tako što povećava količinu i koncentraciju šećera u nektaru.

Zanimljivo je da cvjetovi nisu pokazivali istu reakciju kada su u njihovoj blizini puštani snimci osa koje ne oprašuju ili ambijentalni zvuci. To sugeriše da biljke ne reaguju na bilo koji zvuk - već specifično na signale svojih najvažnijih oprašivača.

Kako biljke „čuju“ bez ušiju?

Iako nemaju mozak niti nervni sistem, biljke imaju ćelije koje mogu da registruju mehaničke stimulacije, tzv. mehanoreceptore. Ove ćelije im omogućavaju da osjete vibracije tla, vjetra, dodira, a sada, izgleda, i zujanja insekata.

Barbero objašnjava da biljke, pored temperature i svjetlosti, mogu da registruju i vibracione signale koje proizvode insekti tokom letenja, parenja i interakcije s drugim biljkama. To omogućava sofisticiranu diskriminaciju između „pravih“ oprašivača i tzv. kradljivaca nektara - insekata koji se hrane, a ne pomažu u razmnožavanju biljaka.

Nova era pametne poljoprivrede

Jedna od najuzbudljivijih implikacija ovog istraživanja odnosi se na potencijalnu primjenu u savremenoj poljoprivredi. Ako se zvuk zujanja pčela pokaže kao efikasan stimulans za povećanje proizvodnje nektara i time privlačenje više oprašivača, moguće je zamisliti primjenu specifičnih zvučnih talasa na poljima i plastenicima, bez hemikalija i genetskih intervencija.

Ako se potvrdi da se i ponašanje oprašivača mijenja u skladu sa „zvučnim tretmanom“ biljaka, to bi moglo otvoriti vrata korišćenju zvuka kao inovativnog i ekološki prihvatljivog sredstva za povećanje prinosa - posebno u eri klimatskih izazova.

Biljke koje slušaju

Ova otkrića ukazuju na to da biljke nisu samo pasivni proizvođači hrane i kiseonika, već aktivni učesnici u finim, gotovo nevidljivim ekološkim simfonijama. Njihova sposobnost da „slušaju“ i reaguju na oprašivače pruža ne samo uvid u tajne prirode, već i novu nadu za održiviju i pametniju poljoprivredu.

(PlantBased)

BONUS VIDEO: