Godine 1998. svijet je polako krenuo da prelazi u novi milenijum, dok je internet tek počeo da osvaja svijet. Za jednu djevojku, po imenu Džulija Hil, ljeto te godine, kao i naredne godine koje će uslijediti, postale su istinsko iskušenje ne samo za njenu snagu, već i za njena uvjerenja.

Postala je učesnica jedne od najpoznatijih i najrizičnijih ekoloških akcija tog vremena. Borbe za očuvanje sekvoje po imenu Luna.

U čemu se sastojala ta borba i kako je Džulija provela dve godine na drvetu, silazeći s njega samo u krajnjoj nuždi?

Sekvoja Luna nije bila samo obično drvo. Ovo džinovsko drvo u Kaliforniji, staro nekoliko hiljada godina, bilo je živi svjedok istorije. Postalo je simbol posljednjeg pokušaja očuvanja šuma devedesetih godina, kada su drvosJeče počele masovno da sIJeku drveće u okolini sela Staford.

Kada je prijetila opasnost da će Luna biti posječena, aktivisti su započeli borbu za očuvanje ovog jedinstvenog drveta i drugih predstavnika lokalne flore. Već tada je bilo jasno da ljudska aktivnost ne samo što uništava prirodne resurse, već i ozbiljno narušava ekosisteme.

Kada su vlasnici zemljišta odlučili da posijeku parcelu na kojoj je rasla Luna, aktivisti su primenili već isprobanu strategiju. Penjanje na drveće kako bi spriječili drvosječe.

Ova taktika se pokazala uspješnom: 1985. godine u Oregonu sličan protest zaustavio je sječu drveća, a akcije su postajale sve popularnije. Aktivisti su sve češće koristili ovu metodu, ne samo da bi zauzeli drveće, već i da bi stvarali pravne i društvene prepreke za sječu.

Međutim, Džulija Hil je otišla korak dalje. Ona nije bila samo aktivistkinja, već simbol borbe za prirodu. Boreći se za očuvanje sekvoje, Džulijina akcija postala je prava provjera izdržljivosti, kako za nju samu, tako i za cijelo ekološko pokretanje.

Kako bi zaštitila Lunu, Džulija je donijela odluku da postane dio tog drveta, bukvalno posvetivši dio svog života u zaštiti. Iako je to bilo izuzetno teško, bila je spremna da rizikuje ne samo svoju bezbjednost, već i zdravlje radi očuvanja prirode.

Šta je privuklo aktiviste u ovoj borbi? Nije se radilo samo o želji da zaustave sječu. Sekvoje koje su rasle u tom regionu bile su među najstarijim i najvišim drvećem na planeti. Njihova starost je često prelazila hiljadu godina, a ta stabla su stajala tu mnogo prije nego što su Evropljani kročili na američko tlo.

Sječa ovih džinova značila bi ne samo gubitak jedinstvenog prirodnog blaga, već i nenadoknadivu štetu cjelokupnom ekosistemu. Iako su aktivisti bili svesni opasnosti svojih postupaka, niko nije mogao da predvidi da će borba trajati pune dvije godine.

Džulija Hil nije bila prva osoba koja se penjala na drvo kao dio protesta. To je već bila isprobana, ali vrlo opasna taktika. Penjanje i boravak na drveću koristili su se još od kraja osamdesetih godina i postajali sve popularniji.

Aktivisti su, penjući se na visoka stabla, bukvalno postajali dio šume, a njihovi postupci nisu bili samo čin protesta, već i ozbiljan izazov za drvosječe i vlasti. Ovaj pristup nije zahtijevao samo fizičku snagu i izdržljivost, već i spremnost na dugotrajnu mentalnu borbu.

Tokom ovog protesta na drvetu, aktivisti su se trudili da primoraju kompanije koje se bave sječom šuma da privremeno obustave svoj rad. Međutim, glavno oružje nije bila fizička prepreka, već pravne i društvene posljedice koje su pratile ove akcije.

Protesti su često dovodili do brojnih sudskih sporova i drugih komplikovanih situacija. Ovo nije bila samo borba za jedno drvo, već borba za očuvanje prirode u celini i apel čovječanstvu da ne nastavi sa uništavanjem prirodnih bogatstava radi sopstvenih interesa.

Džulija Hil, poznata pod nadimkom "Leptir" (eng.Butterfly), bila je mnogo više od aktivistkinje. Njeno ime postalo je simbol borbe za prirodu, a njena neobična priča povezana je sa jednim od najzanimljivijih protesta protiv sječe šuma. No, pre nego što je postala zaštitnica ekologije, Džulija je vodila život pun putovanja, traganja za sobom i, naravno, brojnih izazova. Ko bi pomislio da će djevojka, koja je odrasla u prikolici, postati ne samo glas aktivista, već prava heroina svog vremena, piše portal "Dzen".