Navikli smo da Holivud reciklira do besvijesti kako stare filmove, tako i strip junake. Ovaj put je svoj ne tako sjajan momenat imao film „Venom 2: Neka bude pokolj“. Visoko je najava letjela, a film pao preduboko.
Sa mirom u duši mogu reći da bi Endiju Serkisu bilo bolje da napravi neki film o postanku Goluma, nego što se uhvatio da radi „Venom 2“ film. Vjerovatno sa najboljim namjerama na umu, on je pokušao napraviti zanimljiv film. Ovo ostvarenje niti je zanimljivo, niti duhovito.
Svjetla (velikog grada), konstantno bombardovanje gledaoca bukom (neki se još nisu navikli), bespotrebna patetika i kliše-momenti su stvari koje karakterišu gore pomenuti film. Može se sa sigurnošću reći da je samo nastavak naslova „Neka bude pokolj“ tačan. Ovaj film zaista izvrši pokolj vašeg vremena, 97 minuta vam je zaklano pred očima.
Nad prolivenim mlijekom ne vrijedi plakati, tako kažu. Nemojte ni vi onda žaliti da u bioskop odvedete nekog „prijatelja“ kojeg ne volite pretjerano, da pogleda ovaj film. Takođe, ako želite da raskinete sa partnerom, odvedite je/ga u kino dvoranu. Poslije ovog filma će shvatiti da niste jedno za drugo.
[caption id="attachment_73331" align="alignnone" width="900"]
Foto: Printscreen[/caption]
Vratimo se samoj radnji ovog djela. Podloga iz stripova je bila više nego plodna da se uradi jedan dosta (kao što je i trebao biti) mračniji film o simbiotu, Ediju Broku i njihovom arhineprijatelju, simbiotu pod imenom Pokolj (Masakr, kako vam volja).
Međutim, pred nas nije serviran epski dvoboj simbiota, nego smo dobili probleme jedne tinejdžerke. Simbiot je od prvog dijela postao razdražljiv „malo bih plakao-malo bih se smijao“ problem u tijelu Edija Broka. O njegovom domaćinu tek da počenom... tu je film briljirao, negativno, naravno.
Otjelovljen na velikom platnu kroz lik Toma Hardija (ne znam zašto mu je ovo trebalo), Venom je u prvom dijelu nagovijestio da ima potencijala, ali takođe da se ne treba očekivati ništa epohalno od filma/moguće franšize.
[caption id="attachment_73334" align="alignnone" width="900"]
Foto: Printscreen[/caption]
Hardijev lik u drugom dijelu filma ima više ljubavnih problema nego djevojka od 20 godina. Te hoću da prosim bivšu djevojku, te želim da je ostavim na miru. Ne zna ni da l' je došao, ni da l' je pošao. Jedina veća muka od te, biće vaša dok budete gledali to, kolokvijalno nazvano ljubavno natezanje.
Kao što sam rekao gore, mnogo blještavila, previše buke su tu sveprisutni. Njihova svrha nije samo da vas izlude, nego da skrenu vaš pogled sa praznine koju ovaj film posjeduje. Jednostavno teme nema. Edi cvili, Klitus Kasidi (Pokolj) se vože gradom sa svojom mutant djevojkom. Fali radnja, ljudi! Fali vam radnja u filmu!
Čak je i omnipotentno prisustvo osvete svedeno na banalnu i jeftinu holivudsku šalu prožetu kroz gomilu u pokušaju komičnih poklapalica i „one-line punchera“. Naravno, ta finalna borba u filmu ne donosi ništa spektakularno. Pa i taj CGI u koji se kune moderna kinematografija, nije uspio da izvadi situaciju i pokuša spasiti, što se spasiti dalo.
[caption id="attachment_73336" align="alignnone" width="900"]
Foto: Printscreen[/caption]
Igrali su tvorci filma na kartu „Vudi Harlson“, naravno to je dosta siguran džoker u svijetu filma. Počevši od masetralnih rola kao u „Prirodnim ubicama“ pa sve do „Tri bilborda van grada Mizurija“, ali nešto jednostavno ni on ne može da izvuče. Pokušao je, sa sve najglupljom frizurom poznatom čovjeku, ali nije uspio. Njegov „Pokolj“ je zaklao sam sebe i ovaj napaćeni film.
[caption id="attachment_73341" align="alignnone" width="900"]
Foto: Printscreen[/caption]
Mislim da nema potrebe da pričamo o produkciji i fotografiji, jer bar toga nikada nije manjkalo Holivudu, sve je to na svom mjestu, samo nema radnje u filmu. Probali su se oni boriti sa nedostatkom bilo kakve priče, ubacujući neke sekvence gdje i Edi i simbiot trebaju ispasti duhoviti. Nažalost, to se svelo na trendovsko frljanje na sve strane, ništa posebno, ništa vrijedno pažnje.
Možda najbolniji momenat ovog filma, jeste taj „kraj“ poslije odjavne špice. Saznanje da će se Venom nastaviti pojavljivati, nikako neće prizvati osmjeh na lice fanovima kako strip-filmova, tako i samih stripova.
[caption id="attachment_73346" align="alignnone" width="900"]
Foto: Pritnscreen[/caption]
Opet ću napomenuti, ako nemate problema sa činjenicom da sat i po ugasite mozak i samo gledate dok se „bilo šta mrda po ekranu“, onda će vam ovaj film prijati na prvom mjestu. Napravljen kao lako štivo za sve fanove DC svijeta, poslije 97 minuta ostao je sve samo ne lak i samo ne štivo.
Pisao Saradžić Aleksandar