Njegova majka ga je prerano napustila. Ona je umrla od tuberkuloze, a Gidra je sve to gledao i, iako je bio mali, to je ostavilo posljedice na njega. Kasnije, sa samo deset godina, njegovog oca Jovana, koji je bio oficir srpske vojske, 1943. godine tokom Drugog svetskog rata su streljali.
[caption id="attachment_73072" align="alignnone" width="690"]
FOTO: PRINTSCREEN[/caption]
I tako je Dragomir ostao potpuno sam. I zamalo da njegov talenat ostane neprimjećen pod pritiscima života.
U potrazi za zanimanjem od kojeg će brzo moći da "zaradi svoj hljeb" završio je srednju školu za preradu mesa, voća i povrća u rodnom gradu i nakon mature se zaposlio u fabrici konzervi "Crvena zvezda". A onda je preko amaterskog pozorišta "Sveta Mladenović" došao u Kragujevačko narodno pozorište.
Legenda kaže da su njegove kolege iz pozorišta zajedničkim snagama sakupile novac koji je pomogao Gidri da ode u Beograd i upiše Akademiju. "Upao" je iz prve, u klasu čuvenog Raše Plaovića i već na prvoj godini počeo da igra u Narodnom pozorištu.
Igrao je različite uloge, pamtimo ga kao Laleta u seriji "Majstori", agenta Mikulu u "Otpisanima" i Krstivoja Krstića u seriji "Vruć vetar", ali je svakako najveću popularnost doživio igrajući komičnog Žiku Pavlovića od 1978. do 1992. godine u serijalu "Žikina dinastija".
Gidra se protiv svega borio humorom
Kažu da je Gidra i privatno bio strašno duhovit, a humorom se branio i kad je bilo najteže. Kao da je svoju tugu i bol pretvarao u smijeh. Čak i na samom kraju. Njegova ćerka Jelena Bojanić za Nedeljnik je ispričala kako su izgledali Gidrini posljednji dani.
- U jednom povratku u Srbiju, 1993, otišla sam direktno kod njega u bolnicu. Sletjela sam u Budimpeštu. Grozno vrijeme. Iz Budimpešte sam direktno otišla na VMA. Onkologija, četvrti sprat. U četiri ujutru je sve mračno, a na kraju hodnika na četvrtom spratu svjetlo. Mi se približavamo. Cio VMA je bio pun vojske pod oružjem. Nije izgledala kao bolnica, već kao objekat pod opsadom. Imala sam utisak da sam se vratila u neku drugu državu. Moja generacija nije bila svjesna. Popnemo se i vidim kroz mrak gužvu. A oni dovoze helikopterom ranjenike, sve djeca od 18, 19 godina, operišu ih, mnogi su bez nogu. Medicinske sestre dovoze te mlade ranjenike u kolicima do tatine bolničke sobe i Gidra im priča viceve u četiri ujutru. Znali smo da mu je kraj, sestre mu švercuju cigarete. A u njegovoj sobi dežurni ljekari i ranjenici se smiju njegovim fazonima. Oni sjede od 11 do četiri ujutru kod njega, a on ima čitav monolog, pa za svakog od njih štos. Tako je mjesec dana umirao i svako veče u tih mjesec dana zabavljao ranjenike - rekla je ona.
