U Americi, čak 17 država i dalje nudi se*sualno obrazovanje isključivo bazirano na apstinenciji, a zanimljivo je da upravo te države imaju veće stope trudnoća tinejdžerki od prosjeka.

Ovaj podatak otvara važnu diskusiju o tome kako se se*sualnost tretira u društvu, posebno u konzervativnim sredinama, i kakve dugoročne posledice to ima na pojedince. Priče Meta, Natanijela i Keti su snažni primjeri kako takozvana "kultura čistote" oblikuje živote, od djetinjstva do odraslog doba.

Metovo iskustvo: Stid od sopstvenog tela i Božja kazna

Met je odrastao u Pensilvaniji, u porodici duboko povezanoj sa Nezavisnom fundamentalističkom baptističkom crkvom, koja promoviše konzervativne vrijednosti i vjeruje u božanski autoritet muškarca nad ženom i djecom. Od malih nogu, Met je osjećao pritisak da bude "jak i žilav", dok su njegove sklonosti ka muzici i umetnosti bile smatrane "ženstvenim". Formalno se*sualno obrazovanje u njegovoj kući bilo je zabranjeno, što ga je ostavilo bez razumijevanja sopstvenog tijela.

Kada je sa 11 godina uhvaćen kako masturbira, otac ga je javno ponizio, vrišteći: "Jesi li se*sualno aktivan?!". Nekoliko nedjelja kasnije, poruka učitelja iz nedjeljne škole da je HIV dijagnoza Medžika Džonsona "Božja kazna za se*sualni grijeh" izazvala je kod Meta panični strah. Povezao je očev bijes i strah od Boga sa sopstvenim "seksualnim grijehom". Ušao je u ponavljajuću petlju obećanja i kršenja, dok nije shvatio da se HIV ne dobija masturbacijom, ali je već bio duboko inficiran porukama kulture čistote i stidom.

Kultura čistote i obećanje "savršenog" braka

Tokom Metovih tinejdžerskih godina, "industrija čistote" je cvjetala. Pastori su mlade učili da će se*sualni kontakt prije braka uništiti njihove buduće zajednice, poredeći predbračni polni odnos sa žvakaćom gumom - što se više žvaće, to je manje privlačna. Met je bio užasnut idejom se*sualnog grijeha, što ga je činilo "pobožnijim", ali ga je ostavilo bez znanja o izgradnji romantičnih veza. Vjerovao je da će mu takvo ponašanje donijeti "savršenu vezu", ali nije znao kako da pređe iz prijateljstva u nešto dublje.

Izlazak iz "dvostruke veze"

Smit, osnivačica programa "Odustajanje od kulture čistote" (The Purity Culture Dropout Program), primijetila je rastuću potrebu za se*sualnim obrazovanjem, posebno nakon perioda pandemije. Njen program pomaže pojedincima da razbiju mitove i stid povezan sa se*sualnošću. Met je u prvoj sesiji saznao da većina stručnjaka ne smatra zavisnost od pornografije fizički zavisnom, što ga je oslobodilo tereta učenja iz mladosti.

Smit ističe dvije glavne grupe muškaraca koji joj se sada javljaju: one koji su žurili u brak zbog seksa, pa završili u disfunkcionalnim vezama, i one poput Meta, koji su stigli u odraslo doba bez ikakvog iskustva u intimi i bore se sa samopouzdanjem i pitanjima slike tijela.

Se*sualni terapeut Džeremaja Gibson i njegova partnerka Džulija Postema, oboje odrasli u fundamentalističkim tradicijama, specijalizovali su se za rad sa parovima koji su napustili religije visoke kontrole. Vjeruju da kultura čistote doprinosi raspadu veza jer parovima nedostaju emocionalni alati za komunikaciju.

- Komunikacija vaših intimnih potreba i želja jedna je od najranjivijih stvari koje možete učiniti, kaže Gibson. Postema dodaje da ova kultura "dehumanizuje i muškarce i žene", a muškarci se često nalaze u "dvostrukoj vezi" gdje im se govori da su stvoreni kao se*sualna bića, ali istovremeno moraju da se bore protiv te Bogom dane prirode.

Lekcije iz prošlosti za budućnost

Natanijel, Nejt, je još jedan primjer uticaja kulture čistote. Odrastao je u evangelističkoj megacrkvi, gdje su ga "grupe za odgovornost" učile da "ispovijeda" svaki put kada "posrne" gledajući filmove za odrasle ili masturbirajući. To ga je navelo da žene vidi "ne kao ljude, već kao zaplete u vašem životu". On i njegova supruga Keti, koja takođe nije imala se*sualno obrazovanje i plašila se trudnoće, čekali su do braka za intimne odnose, što je opteretilo njihovu vezu nedostatkom iskustva i netačnim očekivanjima (npr. da žena mora uvijek pristati na intimne odnose, a muškarac mora željeti odnose svakodnevno).

Međutim, kroz teške razgovore, Nejt i Keti su naučili da komuniciraju i na kraju su napustili evangelističko hrišćanstvo. Njihovo iskustvo je oblikovalo način na koji odgajaju svoju djecu. Keti želi da njena ćerka ima "potpune informacije o svom tijelu", dok Nejt želi da njegov sin "shvati da su žene ljudi".

Iako su se "loptice i prstenovi čistote" povukli, poruke o čistoti se sada šire kroz hrišćanske influensere na TikToku i Instagramu, kao i kroz new age duhovnost. Met, prolazeći kroz program, shvata da je stid iz djetinjstva duboko uticao na njega, i prepoznaje da možda spada negdje na spektru ase*sualnosti - pitanje koje mu i dalje ostaje.

Ova priča nas podsjeća na važnost sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja koje promoviše zdravu komunikaciju, samoprihvatanje i razumijevanje, kako bi se smanjile podjele i izgradili ispunjeniji odnosi.