Ranije su roditelji za svoju djecu birali imena sa snažnim korijenima, zvučna i lako prepoznatljiva. Mnoge djevojčice i dječaci nosili su imena svojih baka i deka. Ipak, danas je situacija drugačija. Sve više ljudi u Srbiji odlučuju da djeci daju kratka imena, moderna, internacionalna. Etnolog Vesna Marjanović je u "Jutru" na Prvoj otkrila pravilo koje nalaže tradicija.

"Imena su se uglavnom davala po dedi, ima i porodica, pogotovo sjeverno od Save i Dunava, u kojima sin dobija ime po ocu. Uglavnom su se davala po dedi i babi. Za djevojčicu je bilo manje važno da dobije ime unutar porodice. Uglavnom se kum pitao za ime i poštovalo se naslijeđe. Tradicija nikad nije okamenjena. Ona je fluidna i ona se mijenja shodno vremenu u kojem se živi. Posljednju deceniju opet primjećujem da se gleda porodica i da se izvlače ta porodična stabla, tako da se daju imena koja su bila unutar porodice", rekla je Vesna Marjanović.

"Ju, zašto? Staromodno je, to ime je za starog čovjeka"


Marija Đuršić, mama tri dječaka, odabrala je tradicionalna imena, pomalo zaboravljena: Jole, Živojin i Stepa. Ipak, mnogi misle da je Jole nadimak, a ne staro srpsko ime.

Ime Jole u prenesenom značenju predstavlja onoga kome se Bog smilovao. Ostali oblici ovog imena su Jan, Jane, Janča, Jova, Jovana, Jovaniš, Jovanka, Jovica, Joviša, Jovo, Joja, Jojo, Joka, Jovan, Jotan, Joca i Joco.

"Jole je dobio ime po dedi, a njegov deda je dobio ime po svom dedi. Željeli smo da sačuvamo to ime. Jole je staro srpsko ime, Jole Serdar Vukotić, Jole Serdar Piletić... Izgubilo se to ime. Kad kažemo 'Jole', svi pitaju da li je Jovan. Nije Jovan, nego Jole, to je ime samo za sebe", rekla je Marija.

"Živojin i Stepa su dobili imena po Živojinu Mišiću i Stepi Stepanoviću, to ne moram mnogo da objašnjavam. Željeli smo da prenesemo simboliku jake ličnosti. Svi je znamo, ali kad kažem 'svi', ne znaju svi. Desila nam se jedna situacija u parku, kad nas je jedna mama pitala kako se moj sin zove jer ga zovemo 'Žika'. Moj sin inače želi da ga tako zovemo. Rekla sam 'Živojin'. Kada me je pitala zašto to ime i kada sam rekla, ona je rekla da ne zna. Nije željela da ulazi dalje u priču", objasnila je Marija.


Deca nemaju iznenađenu reakciju, već roditelji, istakla je mama tri dječaka.
"Ja sam se vodila mišlju šta će da im kažu djeca kad krenu u školu. Nijedno dijete se nije iznenadilo što je Živojin - Živojin. Njima je to sve normalno, oni su drugari, igraju se. Roditelji su ti koji imaju reakciju: 'Pa što? Živojin je staromodno ime, to je ime za starog čovjeka?'. Pa, nije, moj Živojin je pun života i baš mu to ime dobro stoji", rekla je kroz osmijeh Marija Đurišić.